Pomažući roditeljima dijete uči važnu lekciju – cijeniti rad

Jedan mladić otišao je u veliku kompaniju prijaviti se za posao. Uspješno je prošao prvi razgovor, čekao ga je još onaj s glavnim direktorom tvrtke.
Čovjek je pogledao njegov prilično impresivan životopis i zatim ga upitao: „Tko Vam je plaćao školovanje?“
„Roditelji.“ – odgovori mladić.
„Što rade Vaši roditelji mladiću?“ – upita čovjek.
„Otac je lučki radnik, majka tkalja.“

Direktor zamoli mladića da mu pokaže svoje ruke. Bile su to nježne meke ruke, očito nenavikle na teški rad.
„Pomažete li kad svojim roditeljima?“- upita mladića.
„Baš i ne. Moji roditelji oduvijek su željeli da učim i školujem se. Nisu me tražili da im pomažem.“
Direktor mu tada reče: „Imam jedan zadatak za vas. Danas kad dođete kući, dobro pogledajte ruke svojih roditelja. Sutra ujutro u 8 sati se opet vidimo.“

Mladić je bio pomalo začuđen, ali i zadovoljan jer je imao osjećaj da bi mogao dobiti željeni posao.
Kada se nakon razgovora vratio kući, sjeo je uz svoje roditelje i pomnije promotrio njihove ruke. Znao je da njegovi roditelji čitav život naporno rade, ali nikada prije nije njihove ruke vidio kao sada. Čak su i majčine, nekad nježne ruke, bile grube, izgrebane, žuljave.
Pomislio je koliko su njegovi roditelji naporno radili ne bi li njemu osigurali školovanje i poštedjeli ga naporna rada. Te večeri dugo je razgovarao sa svojima.

Sutradan je otišao u tvrtku razgovarati s direktorom i izvijestiti ga o obavljenom zadatku.
„I, kako je to jučer prošlo?“ – upita direktor mladića.
Momak odgovori: „Promatrajući ruke svojih roditelja osvijestio sam koliko su se žrtvovali za mene, teško radeći. Osjetio sam zahvalnost i odlučio da ću im češće i više pomagati.“
„Drago mi je to čuti. Osoba svjesna rada svojih roditelja cijenit će i rad svih drugih, znat će prepoznati i cijeniti rad i podršku, što je važno u životu i u poslu. Drago mi je zbog Vas. Dobro došli u naš tim!“ – reče direktor i pruži mu ruku kako bi se rukovali.  

Pouka:
Dijete koje ne pomaže svojim roditeljima (u skladu sa svojom dobi) često izraste u odraslu osobu koja ne cijeni tuđi rad i podršku i koja je sklona misliti da ima pravo na sve, bez posebnog truda, osobu koja sebe uvijek stavlja na prvo mjesto i ne osjeća odgovornost prema drugima. Isto tako, dijete koje ne nauči oprati suđe za sobom (i drugima), pospremiti stol, pomesti dvorište, pospremiti krevet ili sobu, oprati prozor, pospremiti igračke uskraćuje se za cjeloviti razvoj.  

Photo courtesy of PIxabay