Poremećaji raspoloženja

Poremećaji raspoloženja su promjene odnosno nestabilnost u području osjećaja i ponašanja. Gotovo 20% populacije pokazuje tendenciju „nestabilnog raspoloženja“. Navedeni poremećaji u stalnom su porastu gotovo svugdje u svijetu, a posebno zabrinjavajuća je činjenica da sve veći broj mladih obolijeva od navedenih poremećaja.

Naše raspoloženje može biti normalno, sniženo ili povišeno. Kod osoba s normalnim raspoloženjem prisutne su sve emocije, a osoba nad njima ima kontrolu. Kod osoba s poremećajem raspoloženja nedostaje kontrola nad emocijama. 

Poremećaje raspoloženja dijelimo na: 

• depresiju (sniženo raspoloženje),
• maniju (povišeno raspoloženje),
• bipolarni poremećaj 
• ciklotimiju,
• distimiju;

Depresija je bolest koju karakteriziraju poremećaji raspoloženja poput dugotrajne tuge, duševne boli i nesposobnosti uživanja u stvarima ili aktivnostima koje je osoba u prošlosti prakticirala i voljela. Depresija utječe na sve aspekte života, od obavljanja najjednostavnijih svakodnevnih zadataka, do odnosa s obitelji i prijateljima, obavljanja posla i dr. Važno je razlikovati depresiju i depresivno raspoloženje. Depresiju karakterizira sniženo raspoloženje i oskudne reakcije poput bezvoljnosti, gubitka energije, gubitka interesa, lošeg spavanja, problema s tekom, problema na seksualnom planu i dr. Prisutnost sumanutih ideja i/ili halucinacija govori o psihotičnoj depresiji. 

Manično-depresivna bolest, zvana i bipolarni poremećaj, stanje je pri kojem se razdoblja nižeg raspoloženja, depresije, izmjenjuju s razdobljima manije (ili hipomanije), povišenim raspoloženjem. U nekoj mjeri zahvaća oko 1% populacije. Podjednako je česta u muškaraca i žena i tipično započinje u pubertetu, u dvadesetim ili tridesetim godinama. Iako je sam mehanizam nastajanja još nerazjašnjen, smatra se nasljednom. Obično počinje depresijom, s time da se u nekom stadiju bolesti javi barem jedno razdoblje manije. Epizode depresije tipično traju tri do šest mjeseci.

Ciklotimija predstavlja oscilacije raspoloženja, između hipomanije (blaže povišenog raspoloženja) i blaže depresije, u trajanju najmanje dvije godine. Promjene raspoloženja pojavljuju se svakih nekoliko dana, a oboljeli nemaju razdoblja bez simptoma u trajanju duljem od dva mjeseca. Riječ je o kroničnom, ali blažem obliku bipolarnog poremećaja. 

Distimija je lakši oblik depresivnog poremećaja u kojem osoba najmanje dvije godine pokazuje pretežno depresivno raspoloženje. Riječ je o perzistirajućem nestabilnom raspoloženju koje karakterizira veći broj izmjena blažeg depresivnog raspoloženja i blaže povišenog raspoloženja, koji ne ispunjavaju kriterije za depresivnu epizodu. Za postavljanje dijagnoze ovog poremećaja potreban je duži period promatranja bolesnika ili uvid o ranijem ponašanju.  Promjene raspoloženja prisutne kod distimije obično ne ovise o vanjskim događajima, ove osobe nisu upadljive i stoga oboljeli često ostaju neprepoznati duže vrijeme. Ciklotimija se može i ne mora razviti u maničnodepresivnu bolest. Iako u nekoj mjeri može doprinijeti npr. poslovnom uspjehu, rukovođenju, umjetničkoj kreativnosti i sl. također može uzrokovati i netsabilnost u radu, školskom uspjehu, potrebu za promjenom prebivališta (npr. selidba u drugi stan), nestabilnost u odnosima (česte prekide romantičkih veza, neuspjeh u braku) kao i zloupotrebu alkohola i opojnih droga. Kod trećine oboljelih javi se potreba za liječenjem. 

Mnogi će se prepoznati u nekima od navedenih dijagnoza. To je zato što gotovo svi imamo predispoziciju da razvijemo neku dijagnozu u određenim životnim uvjetima odnosno okolnostima.

Zato je važno, čim prepoznamo neki ponavljajući obrazac, javiti se psihoterapeutu. Lijekovi mogu ublažiti unutarnju tjeskobu, ali je ne mogu otkloniti. Kroz psihoterapiju učimo prepoznavati vlastite resurse i koristiti alate za nošenje s izmjenama raspoloženja.

Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju savjetovanje i humanitarno djelovanje