Poticaj i reakcija

I svemir mogućnosti između…

Stephen Covey u knjizi „Sedam navika uspješnih obitelji“ u jednom poglavlju spominje svoje iskustvo u knjižnici na Havajima gdje je bio na studijskoj godini. Naime, naišao je na knjigu koja ga je osobito zainteresirala, a posebno upečatljiv ostao mu je jedan ulomak, tri rečenice koje su sadržavale jednu moćnu ideju: „Između poticaja i reakcije postoji razmak. U tom je razmaku naša sloboda i moć da izaberemo svoju reakciju. U našoj reakciji sadržani su naš razvoj i naša sloboda.

Sloboda. Moć. Izbor.

Mi možemo izabrati reakciju. Možemo reagirati ishitreno, na temelju trenutnog raspoloženja ili zastati i koristeći blagodati naših darova (samosvijesti, savjesti, mašte, slobodne volje), reagirati u skladu s načelima i vrednotama koje poštujemo, koje su nam važne. U tom slučaju rjeđe ćemo naknadno žaliti zbog izgovorenih riječi i neprimjerenih reakcija i razvijati istinske odnose s drugim ljudima.

Samosvijest je je dar promatranja samog sebe, svjesnosti o vlastitom ponašanju. Mi imamo sposobnost odmaći se od sebe i promatrati svoj život, svoje misli, svoje reakcije… A imamo sposobnost i uvesti promjene i poboljšanja.

Savjest je drugi dar. Jedinstven dar. Mogli bismo reći da je to unutarnji glas koji nam govori je li nešto moralno i ispravno, je li dobro ili loše. Zbog brojnih ometača u svijetu u kojem živimo, zbog zlorabljenja i zanemarivanja savjesti, zavođenja i zavaravanja, lako je izgubiti dodir sa savješću. Savjest je važna – ona predstavlja osjećaj za moral i povezuje nas s najdubljim i najboljim načelima.
Mašta je treći dar. To je sposobnost zamišljanja različitog, drugačijeg… Stvoriti viziju boljeg. Dragocjeno.

Četvrti je dar slobodna volja. Sloboda da djelujemo. Preuzimanje odgovornosti i nadzora nad svojim životom. I onda kad to znači plivati protiv struje i protiv duboko ukorijenjenih sklonosti. To je slobodna volja – reći ne zadovoljavanju svog ega.

Svi mi to možemo. To je u našoj prirodi. Ništa nas ne može više oplemeniti, motivirati, osnažiti i pomoći nam da napravimo korjenite promjene u nama i u našoj okolini.
Zahvaljujući tim darovima nitko od nas ne bi trebao živjeti kao žrtva (nekoga ili nečega). Mi biramo hoćemo li svojim potomcima prenijeti naslijeđe ljubavi i nježnosti ili ne.

Čak i ako samo želimo biti strpljiviji ili ljubazniji, pokazivati više poštovanja nego smo ga primali tijekom odrastanja, njegovanjem ovih darova hranimo sjeme i ono će rasti, a mi ćemo postati osoba kakvom želimo biti.

Baš kao na slici… Ono što njegujemo i zalijevamo, to će rasti…

“Young Plant”- Image courtesy of amenic181 at FreeDigitalPhotos.net