Praktične smjernice za roditelje

Odgoju djeteta uvijek bi trebali pristupiti posvećeno, s ljubavlju i pažnjom. Prije nego uzmemo u obzir bilo kakve savjete važno je da budemo svjesni da je svako dijete „priča“ za sebe i da je u odgoju važno imati na umu njegovu/njezinu osobnost. Ne „pali“ sve kod svakoga. Ipak, postoje neke smjernice koje imaju univerzalnu narav, premda i takve treba prilagoditi djetetu i njegovoj/njezinoj osobnosti, ali i onoj vlastitoj.

Primjena navedenih smjernica trebala bi pomoći u odgoju djeteta kako bi odraslo u toplu, brižnu i pažljivu, odgovornu i samopouzdanu osobu.

Pustite dijete/djecu da (po)griješe

Roditelji često budu previše zaštitnički orijentirani prema djeci pa i pomažu i kada za to nema potrebe. Svi moraju povremeno pogriješiti, osjetiti posljedice i ispraviti se bez ičije pomoći. Tako se razvija samostalnost i stječe neprocjenjivo iskustvo.
Prije nego što uskočimo u pomoć trebali bi se zapitati je li dijete u stvarnoj opasnosti i ima li potrebne vještine da samo razriješi problem.

Tri pravila rješavanja domaće zadaće

Pravilo broj jedan: “Pojedi žabu” – ili prvo riješi najteži zadatak.  Pravilo broj dva: „Odloži mobitel“ –  iako vrijeme kad se piše zadaća ne može uvijek proći bez tehnologije (računala npr.), može proći bez društvenih mreža, provjeravanja poruka i odgovaranja na poruke.   Pravilo broj tri: „Spremi torbu za sutra“ – čim se zgotovi domaća zadaća trebalo bi u torbu složiti stvari za sutra. Jednostavno, vrlo primjenjivo.

Prepoznavanje okidača

Bijes se najčešće dogodi kada je osoba (dijete) gladna, uznemirena, usamljena ili umorna. Roditelj treba voditi računa o djetetovim potrebama (za snom, za hranom, za društvom, za sigurnošću i drugim) i biti svjestan da ono je ono kojemu te potrebe nisu zadovoljene osjetljivije (baš kao i mi odrasli). Pri tom je važno razlikovati potrebe od želja (dijete često želi nešto što nije dobro za njega).

Uključivanje djeteta u pomaganje (u kući i izvan)

Često bespotrebno isključujemo djecu iz aktivnosti poput kućanskih poslova, radova u vrtu ili oko kuće i time djeci šaljemo poruke: da je u redu ne pomagati, da je u redu biti sebičan i lijen, da nisu sposobni napraviti to nešto, da smo mi tu da radimo umjesto njih i slične. Sve redom, te poruke nisu dobre za djecu. Nikako se ne savjetuje plaćanje djetetu za obavljen svakodnevan posao (slaganje kreveta, odnošenje smeća, pospremanje igračaka, pospremanje svoje sobe, pranje posuđa i sličnog). Treba ih uključivati sukladno dobi i mogućnostima. To povezuje i osnažuje.

Red oko spavanja

Djeca koja neredovito spavaju češće imaju izraženije probleme u ponašanju. Djeci treba rutina, gotovo oko svega, a najviše oko spavanja. Spavanje je izuzetno važno za djecu jer igra ključnu ulogu u njihovom fizičkom, mentalnom i emocionalnom razvoju.

Zdrava prehrana

Zdrava prehrana izuzetno je važna za djecu jer ima veliki utjecaj na njihov rast, razvoj, opće zdravlje i ponašanje. Ponuda hrane trebala bi biti raznolika i kad god je moguće svježa. Pri tome trebamo imati na umu da je naš primjer najvažniji, a uz primjer nužni su i  strpljivost i upornost u nuđenju zdravih varijanti.

Čitanje i slobodna igra

Djeca koja puno čitaju postižu bolje rezultate u školi, kreativnija su i bolja u logičkom zaključivanju. Zato ih treba poticati na čitanje, nuditi im zabavno i edukativno štivo kad god je moguće. Škola, vrtić, treniranje nekog sporta i slično obično je strukturirano pa bi slobodno vrijeme trebalo biti vrijeme za slobodnu igru (loptanje, trčanje, penjanje, šetnju ili drugo). Ako je to slobodno vrijeme u prirodnom okruženju – tim bolje.

Vlastiti primjer

Djeca najviše uče od onoga što vide da radimo, manje od onoga što im govorimo. Primjer je moćniji od tisuću riječi (kako god lijepo sročene bile). Pogotovo je to tako kada djela i riječi nisu usklađena (npr. kada jedno radimo – drugo govorimo). Roditelj koji želi da njegovo dijete bude strpljivo, strpljivost mora pokazati, a ne o njoj teoretizirati. I tako sve drugo…  

S kim i ako se moje dijete druži?

Roditelji bi trebali znati s kim i kako se druži njihovo dijete. Što je dijete starije – to važnije. Djeca vole biti dio skupine (a i odrasli) i nerijetko im je teško oduprijeti se utjecaju njihovih vršnjaka i onda kad ne misle da je taj utjecaj dobar za njih. Najčešće nema potrebe direktno se uplitati u tu dinamiku no, važno je znati što se događa i intervenirati samo ukoliko uistinu zatreba (prije toga razgovarati sa djetetom).

Image by Ratna Fitry from Pixabay
Image by OpenClipart-Vectors from Pixabay