Jednom je jedna žena, koja je bila teško bolesna, posjetila svog starog prijatelja, koji je bio iscjelitelj. Pitala ga je: „Zašto me život stavlja na toliko patnje? Osjećam se kao da mi se oduzima sve što volim – zdravlje, energija, moji planovi za budućnost. Osjećam se iscrpljeno i bespomoćno.“

Prijatelj ju je gledao tiho, a zatim joj je rekao: „Dođi, želim ti pokazati nešto.“

Poveo ju je do vrtne sjenice, gdje je u kutu bio mali grm ruže, koji je bio skoro posve osušen i suh. Izgledao je kao da je potpuno mrtav. „Pogledaj ovu ružu“, rekao je prijatelj. „Vidjela si je u punom cvatu prošle godine, zar ne? Bila je divna. Sada izgleda ovako – izgubljena, suha. Što misliš, što joj treba da ponovo procvjeta?“

Žena je pogledala ružu i odgovorila: „Voda, sunce… možda neko njegujuće tlo…“

„Tako je“, rekao je prijatelj. „Ona se ne može oporaviti sama. Treba nježnost, pažnju, ljubav i, naravno, strpljenje. U istoj situaciji si i ti. Ove teške okolnosti, tvoja bolest, ti su sada kao ta suha ruža. Ali isto kao što grm ruže treba njegu da bi ponovo procvjetao, tako i ti trebaš ljubav, brigu, nježnost… čak i kad ti to ne vidiš odmah. Nisi sama u tome.“

„Ali kako da nađem snagu? Kako da nastavim?“

Pogledao ju je s s toplinom i rekao: „Snaga nije nešto što moraš pronaći izvan sebe. Snaga je unutra, u svakom tvom dahu, u tvojoj sposobnosti da nastaviš usprkos svemu, u tvojoj volji da prihvatiš svaki trenutak, pa i onaj najteži. Tvoja snaga nije u tome da se osjećaš uvijek ‘dobro’, već da dopuštaš sebi biti čovjek – s onim što jesi, sada, bez osuđivanja. Snaga nije odsutnost bola, već tvoja sposobnost da voliš sebe kroz sve to.“

Žena je tihog trenutka gledala grm ruže. Nije mogao odmah procvjetati, ali je znao da će s vremenom, uz pažnju, možda opet procvjetati.

„Ljubav, čak i u boli, je snaga. Možda ne vidiš promjenu odmah, ali ona je tu, u svakom trenutku koji ti dopuštaš da prođe, u svakom dahu koji uzimaš.“

Pouka priče:

Ovo nije priča o priča ne nudi instant rješenja ili magična iskupljenja. Ona nije tu da minimizira bol ili patnju, nego da nas podsjeti da snaga nije u tome da izdržimo samo na temelju fizičkog zdravlja, nego da dopustimo biti voljeni i voljeti, brinuti o sebi, u tom procesu, rasti. Ponekad je samo dopuštanje sebi da budeš ranjiva i da primiš ljubav, brigu i nježnost – od drugih i od sebe – ono što nam treba da bi ponovno “procvjetali”.

Biti u boli ne znači biti slaba. To je samo faza, trenutak, i sve što ti treba u tom trenutku je ljubav i strpljenje, od tebe i drugih.

Image by Etienne GONTIER from Pixabay