Primjeri diskriminacije jednoroditeljskih obitelji i samohranih roditelja

Roditelj u jednoroditeljskoj obitelji nije nužno samohran. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi„samohrani roditelj je roditelj koji sam skrbi za svoje dijete i uzdržava ga“. Za razliku od samohranog roditelja jednoroditeljska obitelj je „obitelj koju čine dijete/djeca i jedan roditelj“. Drugi roditelj u ovom slučaju postoji no, ne živi s obitelji. Taj drugi roditelj u obvezi je skrbiti o djetetu i uzdržavati dio njih to ne čini.

Potvrdu da je neki roditelj samohran izdaje Hrvatski zavod za socijalni rad (do nedavno Centar za socijalnu skrb), a to ne može učiniti u slučaju da je drugi roditelj živ i nije mu oduzeta roditeljska skrb. Događa se da roditelj nominalno nije samohran, faktički je, a ne može ostvariti prava koja bi imala/o da joj/mu je odobren status samohranog roditelja.

Stoga je preporuka zakonodavnim tijelima i onima koji sudjeluju u promjenama zakona, povesti računa o ovom problemu i redefinirati kriterije dodjeljivanja statusa samohranog roditelja tako da bude manje oštećenih.

Biti samohrani ili roditelj u jednoroditeljskoj obitelji nije uvijek jednostavno. Uz poteškoće u organizaciji života ovi roditelji susreću se i s diskriminacijom u društvu. Osim toga, u slučaju da bivši partneri ne surađuju kao roditelji nastaje  iz poteškoća za jednog ili drugog, a sve se odražava na dijete i njegovu kvalitetu života. Navest ćemo najčešće primjere.

Pitanje osobnih dokumenata

Pri izdavanju osobnih dokumenata za dijete samohrani roditelj nailazi na zahtjev suglasnosti drugog roditelja s kojim dijete ne živi. U slučaju da bivši partneri surađuju kao roditelji ovo ne predstavlja problem. No, u situacijama u kojima roditelj koji ne živi s djetetom ostvaruje slab ili nikakav kontakt s djetetom i s drugim roditeljem, ne plaća alimentaciju i namjerno opstruira prvog roditelja (najčešće je to sve povezano), on/ona nailazi na problem koji zahtijeva strpljenje, energiju, vrijeme – ono dragocjeno čime se samohrani roditelji i oni iz jednoroditeljskih obitelji ne mogu razbacivati. Na ovaj način neriješeno pitanje odražava se na kvalitetu djetetova života i života onoga tko primarno skrbi za njega/nju.

Pitanje odlaska u inozemstvo

U situaciji u kojoj jedan od roditelja želi otići raditi i živjeti u inozemstvu, mora pokrenuti novi postupak pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad kako bi se dogovorili susreti i druženja s drugim roditeljem koji u ovom slučaju mora dati suglasnost. Kao i u prethodno navedenoj situaciji, ako roditelji imaju korektan odnos i surađuju ovakva situacija ne predstavlja problem no, ako su odnosi narušeni – nastaje problem. Preciznije zakonske odredbe prevenirale bi administrativne, emocionalne i druge probleme.

Diskriminacija osoba bez bračnog druga, partnera/partnerice

Samohrani i roditelji iz jednoroditeljskih obitelji nerijetko se suočavaju s diskriminatornim postupanjima zajednice prema njima i njihovoj djeci, u odnosu na roditelje koji su u braku ili izvanbračnoj zajednici. Ovo osobito dolazi do izražaja na tržištu roba i usluga. Primjerice, ne mogu ostvariti koristiti pogodnosti tzv. obiteljskih paketa (ulaznice za kino ili kazališne predstave, za ulazak na bazen ill slično) jer su paketi namijenjeni za minimalno tri osobe (mamu, tatu i dijete).

Nerazumijevanje na poslu

Samohrani ili roditelj iz jednoroditeljske obitelji ne nailazi uvijek na razumijevanje svojih poslodavaca po pitanju radnog vremena, dužih ostanaka na poslu, rad blagdanima i nedjeljom i sl. Također, razumijevanja nedostaje i kad su u pitanju bolovanja zbog bolesti djeteta, neprospavane noći i naporan ritam života s oboljelim djetetom. Neki roditelji imaju djecu s dijagnozom, djecu s posebnim potrebama ili s teškoćama u razvoju. Skrb o takvoj djeci iznimno je zahtjevna (energetski, emocionalno, financijski, vremenski) no, poslodavci (a često i kolege) uglavnom nemaju sluha za takve prilike.

Iznos za uzdržavanje

Iznos za uzdržavanje djeteta u slučaju razvoda (popularno zvana alimentacija) određuje se na način da se odredi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje (prema dobi i potrebama djeteta). Nažalost, često se ovom problemu ne prilazi individualno već prema aktualnim tablicama.

Događa se tako često da se u iznos uzdržavanja ne unose i posebne potrebe djeteta (kao što su odlasci na terapije i vježbe, kupnja specifičnih lijekova ili dodataka prehrani, specifičnih pomagala i sl.) te dodatno vrijeme zbog kojeg je onaj roditelj koji je primarni skrbnik ne može raditi ništa drugo (manje je konkurentan/na na poslu i zbog toga može imati manja primanja). Također se ne uzima u obzir koliko često drugi roditelj uzima dijete k sebi i skrbi za njega. Uistinu je teško pokriti sve aspekte života no, roditeljska skrb trebala bi se ravnopravno raspodijeliti (onaj tko više brine manje opteretiti financijski, onaj tko manje brine, više opteretiti financijski).  
I u ovom slučaju sve može dobro funkcionirati i po tablicama i bez njih, kad roditelji surađuju i kad im je dobrobit djeteta ili djece na pravom mjestu. Nažalost, to nije uvijek slučaj pa je alimentacija jedan od najčešćih povoda za konflikt (a to se opet negativno odražava na djetetu).

Popis primjera problema i diskriminatornih postupanja koje smo naveli, nažalost nije konačan, stoga vas pozivamo, da nam se javite svoja imate iskustva ili iskustva drugih ukoliko imate saznanja takvim slučajevima nejednakog postupanja.

Image by Charles from Pixabay
Image by Ilona S from Pixabay