Prividna štednja

Otiđemo u dućan i ugledamo da je neki proizvod na akciji. Kupimo ga i zaključimo kako smo obavili dobru kupnju i uštedjeli. Na polici malo dalje stoji veliko pakiranje nekog proizvoda i mi ga kupimo jer je i on na akciji, a koristimo ga. Sretni smo, ‘uštedjeli’ smo još par kuna. Vratimo se kući i preko interneta platimo račune – naknada je jednu kunu po računu. U pošti bismo platili više i mi smo opet sretni zbog uštede. Odlučili smo popiti kavu manje tijekom dana. Dobra odluka i ušteda od barem sedam, osam kuna.
Svi navedeni postupci ispravni su i poželjni. Postoji samo jedan mali ali…

Novac koji smo uštedjeli nismo vidjeli. Osim ako taj dan u svoju kasicu prasicu nismo ubacili ušteđeni iznos. Zato to nazivamo prividnom štednjom. Taj novac u najvećem broju slučajeva potrošimo na neke druge stvari, ali sami sebe uvjeravamo kako smo štedljivi.

Prava stvar bila bi svaku (baš svaku) ušteđenu kunu staviti u kasicu prasicu ili na poseban račun. Za štednju ili za neku posebnu namjenu.

Photos courtesy of Pixabay