Promijenile smo gumu taj čas…

Relativno blizu moje kuće osjetila sam kako mi auto zanosi, a koju sekundu kasnije i onaj poznati zvuk vožnje s ispražnjenom gumom. Suprug je taj dan bio van Zagreba pa sam nazvala, a koga drugoga nego moju sestru.

Do tada, ja sam gumu znala promjeniti samo u teoriji. Osim toga, mijenjati gumu u suknji nije mi se činilo baš neko rješenje. Došla je do mene za tili čas i ubrzo smo imale pune ruke posla. Parkirala sam auto uz rub ceste i primile se posla.

Prvo smo olabavile vijke na felgi, potom smo namjestile dizalicu i podigle auto na potrebnu visinu. Odvrnule smo vijke do kraja i – guma je dolje. Moram priznati da guma nije baš lagana. Namjestile smo rezervnu gumu, zategnule vijke koliko ide i spustile auto na cestu. Potom smo zategnule vijke na felgi (onako, muški) i pospremile oštećenu gumu u gepek.

Pospremile smo alat i poput likova iz „A je to“ čestitale si na obavljenom poslu. Molim lijepo, nema drugih sličnosti sa likovima iz crtića. Moram napomenuti da je ovo bio uistinu veseo zadatak. Naime, svako tol’ko netko od prolaznika, mahom muških, stao bi i upitao trebamo li pomoć. Kada bismo ljubazno (i uz smijeh) odbile pomoć, malo bi nas čudno pogledali i odšetali ili se odvezli dalje.

Promijeniti gumu? Čas posla…