Rabarbara

Zaboravljeno voće (ili povrće)…

Rabarbara (Lat. Rheum rhabarbarum) je višegodišnja zeljasta biljka krupnih listova i dugih, trokutastih mesnatih peteljki (stabljika) ljubičaste ili ružičaste boje. Cvate malim blijedozelenim do ružičastocrvenim cvjetovima grupiranim u cvatove.
U prehrani se koriste samo stabljike jer listovi sadrže toksične tvari. Stabljika rabarbare je blago kiselkastog okusa koji pomalo podsjeća okus kiselih jabuka.

Energetske vrijednost 100 g rabarbare iznosi 21 kcal. Od toga sadrži 1,5% ugljikohidrata, 1% proteina, 0,2% masti. Od vitamina u rabarbari nalazimo vitamin C, tiamin, niacin, vitamin B6, vitamin K i vitamin E, a od minerala kalcij, željezo, magnezij, fosfor, bakar i mangan. Rabarbara također sadrži karotenoide (lutein i zeaksatin).

Predmetom je mnogih znanstvenih studija, a od davnina se koristi kao ljekovita biljka. Znanstveno je utvrđeno da cijeli niz fitokemikalija iz rabarbare ima široki spektar djelovanja na zdravlje, od kojih se posebno ističe inhibirajuće djelovanje na razvoj zloćudnih stanica.
Uz ostalo, rabarbara sadrži i prehrambena vlakna koja, uz ostalo, pozitivno djeluju na probavu, stavaraju osjećaj sitosti, snižavaju razinu kolesterola u krvi i normaliziraju razinu glukoze u krvi.
Zbog navedenih svojstava rabarbara se koristi u prehrani osoba koje se oporavljaju nakon teških operacija.

Kupnja
Stabljike rabarbare moraju biti čvrste i hrskave, listovi svježeg izgleda. Ako je svježa stabljika pušta sok kada se prelomi. Ona uzgojena u stakleniku ima mekše i nježnije peteljke.
Boja varira od svijetloružičaste do svijetlozelene, što ovisi o vrsti i načinu uzgoja.

Čuvanje
Rabarbaru treba potrošiti unutar par dana nakon kupnje. Čuva se u hladnjaku u plastičnoj vrećici. Može se i zamrznuti – skrate se stabljike, kratko se blanširaju, ohlade vodom, posuše i pohrane u plastične vrećice i zamrznu. Tako zamrznute stabljike mogu se čuvati u zamrzivaču ½ godine.
Prije pripreme rabarbaru treba temeljito oprati i prema potrebi ukloniti žilave dijelove na stabljici. Stabljike se režu se na dijelove duge dva do tri centimetra i potom kuhaju dok ne omekane. U vodu u kojoj se kuha rabarbara može se dodati malo meda ili šećera jer je poprilično kisela.
Najiskoristivija je pečena (u pećnici ili u pitama) jer se tada povećava razina polifenola u rabarbari.
Koristi se kod pripreme raznih slastica – kolača, pita, savijača, peciva, salata, juha, umaka, kompota, džemova i dr. Kuhana i protisnuta odlično ide uz sladoled, mousse, voćne kreme ili sorbet.
Okus rabarbare odlično se slaže s jagodama, zbog toga u mnogim receptima koristi se upravo ova kombinacija.

Uzgoj
Rabarbara nije zahtjevna biljna vrsta. Otporna je na niske temperature tijekom zime. U jesen odbacuje lišće i miruje. Ne zahtjeva puno sunca pa se može posaditi na rubnim dijelovima vrta.
Sadi se u rano proljeće ili u jesen. Stabljike se beru tek nakon druge godine i kasnije.