Samoniklo jestivo bilje

Sve jestive biljke nekada davno bile su samonikle ili su imale nekog samoniklog pretka. U našem podneblju raste ih stotinjak, većinom izvan gradskih područja, po šumama, livadama, po proplancima, močvarnim staništima i zapuštenim površinama.
Mnoge od njih ne primjećujemo ili pak gledamo na njih kao na uobičajeni korov koji raste u našim vrtovima i na njivama. A riječ je o pravom blagu…

Kod sakupljanja samoniklog bilja trebamo paziti da ne štetimo ostaloj vegetaciji, stablu i tlu, a zaštićene biljne vrste ne bismo smjeli sakupljati.
Kako nisu sve biljke niti svi plodovi jestivi potrebno ih je uistinu dobro poznavati prije konzumiranja.
Biljke u slobodnoj prirodi rastu bez neposredne ljudske intervencije, ne zaprašuju se, ne zalijevaju, ne gnoje i sl.
Samoniklo jestivo bilje izvrsna je alternativa kupovnim namirnicama – možemo ga ubrati, prirediti i konzumirati svježe, s maksimalno očuvanim sastavom i okusom.

Među najpoznatijim samoniklim jestivim biljkama su: bazga, breza, cikorija, crni sljez, čičoka, čičak, drijen, gavez, jaglac, kiselica, komorač, kopriva, maslačak, paprat, potočarka, medvjeđi luk, tratinčica, trputac, šparoga, vlasac i dr.

Iskoristite ono što nam priroda tako nesebično nudi. Naučite razlikovati barem par biljnih vrsta i obogatite svoj jelovnik ovim izuzetno vrijednim biljem.

Popis samoniklog jestivog bilja…pročitajte ovdje...

Photso courtesy of Pixabay