Šećer – bijeli, smeđi, voćni, grožđani…

Potreba za šećerom čovjeku je urođena, a smatra se da potječe od prehrane majčinim mlijekom koje je slatko.

Šećer je namirnica i sirovina koja se koristi za zaslađivanje i oblikovanje strukture prehrambenih proizvoda. I konvencionalna i alternativna medicina se slažu s tim da je bijeli šećer izvor praznih kalorija (ne sadrži minerale i vitamine), da potiče debljanje, uzrokuje karijes i ima visoki glikemični indeks (naglo podiže razinu šećera u krvi).

Alternativna medicina konzumaciju bijelog šećera povezuje s mnogim drugim bolestima i problemima sa zdravljem. Pobornici alternativne medicine tvrde da bijeli šećer, uz gore navedeno, ekstremno oslabljuje imunitet, uzrokuje hiperaktivnost kod djece, povećava rizik od malignih oboljenja, crpi iz tijela vitamine B skupine i minerale (npr. kalcij, magnezij), izaziva ovisnost (pretpostavlja se da je čak 95% stanovništva ovisno o šećeru u raznim oblicima), uzrokuje šećernu bolest, hormonalnu neravnotežu, kao i pretilost i srčane bolesti.

Karijes, prazne kalorije i visoki glikemični indeks trebali bi biti dovoljan razlog za smanjenje konzumacije bijelog šećera.

Kako? Savjetujemo izbjegavati gazirana pića i industrijski proizvedene sokove, smanjiti konzumaciju slatkiša, umjesto dvije žličice šećera u čaj ili kavu dodati jednu, odabrati jedan dan u tjednu kao dan za konzumiranje slatkog (čokolade, kolača i gaziranih napitaka), ostalih dana izbjegavati ove namirnice.
Veliki problem leži u činjenici da je bijeli šećer sveprisutan i često skriven. Sadrže ga jogurti, kiseli krastavci u staklenkama i razna konzervirana hrana, a gazirana pića i slični napitci sadrže ga u količinama znatno većim nego se to pretpostavlja.

Smeđi ili bijeli?

Šećer se dobiva ekstrakcijom iz tzv. šećernih biljaka: šećerne repe i šećerne trske. Rafinirani, tzv. bijeli šećer prolazi potpunu obradu, dok smeđi šećer ne prolazi kroz cijeli proces rafinacije pa u njemu ostaju razni biljni pigmenti, neki minerali te drugi biljni ostaci. Na policama naših trgovina pod smeđim šećerom najčešće se prodaje, običan granulirani šećer s dodanom melasom za boju. Takav šećer ne nudi nikakve zdravstvene pogodnosti u odnosu na bijeli šećer. Da biste bili sigurni da kupujete pravi smeđi šećer, čitajte deklaraciju proizvoda. Smeđi šećer dobiva se iz šećerne trske, melasa iz šećerne repe.
Energetska vrijednost bijelog i smeđeg šećera je približno podjednaka. Nerafinirani smeđi šećer uz saharozu sadrži i male količine minerala (kalija, kalcija, natrija, magnezija i fosfora te vitamine B skupine.) pa smeđi šećer djelomice nadoknađuje mikronutrijente koji se gube njegovom razgradnjom. Premda sadržaj vitamina i minerala u nerafiniranom smeđem šećeru nije značajan, ipak u određenoj mjeri pridonosi vitaminsko-mineralnoj ravnoteži.

Voćni šećer (fruktoza) koristimo sve više kao zamjenu za omrznuti, bijeli šećer. Sladak, prirodan i jeftin, ali ne i bezopasan. Preradom voćnog šećera gube se gotovo svi zdravi sastojci poput vlakana, vitamina C i antioksidansa. Ima glikemijski index preko 100, dok, obični, bijeli šećer ima glikemijski index oko 65. Voće sadrži relativno male količine fruktoze zbog čega bi iskorištavanje bilo dugotrajno a cijena fruktoze kao zaslađivača bila bi neumjereno visoka. Voćni šećer na policama naših trgovina ne dobiva se iz voća nego iz kukuruznog škroba. Zabluda je i uvjerenje da voće sadrži samo voćni šećer. Voće sadrži voćni šećer, ali i glukozu i saharozu. Voćni šećer također potiče i pretilost, osobito nakupljanje masnoća u području struka čime se povećava rizik za srčani i moždani udar. Ne nalazi se samo u voćnim sokovima, već i u velikom drugih broju namirnica (u keksima, kolačima, sladoledu, u limenkama graška, kompotima, zamrznutim slasticama, ketchupu, osvježavajućim napicima itd). Na deklaracijama se navodi pod raznim nazivima, pa je ponekad teško znati što kupujemo.

Glukozu poznajemo još i pod nazivom dekstroza ili grožđani šećer. Naziv “grožđani šećer” ne znači da taj šećer postoji samo u grožđu (prvi je puta ova vrsta šećera otkrivena u grožđu pa je po tome dobila ime). Glukoza ili grožđani šećer nalazi se u voću, subtropskom voću, povrću, kukuruznom sladu i medu. Grožđani šećer kao zaslađivač, u našim se trgovinama prodaje pod nazivom Dextrose, a dobiva se iz škroba iz krumpira ili kukuruza.

Galaktoza je manje poznati šećer. Nalazi se u mliječnom šećeru ( = laktoza), ugljikohidratu koji postoji u mlijeku.

Zdravija alternativa šećeru su zaslađivači od žitarica – ječmeni slad i rižin slad te agavin sirup koji nemaju visok glikemijski indeks pa ne uzrokuju sve gore navedene probleme i organizam ih sjajno podnosi. Tu je i suho voće, jabučni sirup i pekmezi bez šećera.

Dijabetičari trebaju izbjegavati šećer
Izbjegavajte šećer tamo gdje ga možete lako uočiti, budući postoji i tzv. skriveni šećer (prisutan u pecivima, voću i sl.). Koristite steviu (prirodan zaslađivač bez kalorija) ili umjetna sladila. Sladila nemaju energetsku vrijednost i pomažu pri redukcijskim dijetama. Ipak nalažemo oprez jer neka istraživanja upućuju i na njihove štetne učinke po zdravlje.

Photo by Suzy Hazelwood from Pexels