Sve “pola-pola”

Sve više parova, osobito mlađih, ulazi u odnose s većom financijskom samostalnošću i jasno izraženim osobnim vrijednostima, što je zapravo zdravo i važno. Sve više njih odlučuje se na verziju dijeljenja svega pola-pola. No, to ne ne rješava sve probleme i nije uvijek fer. jer život u dvoje nije Excel tablica.

U partnerstvu se ne dijele samo troškovi, nego i:

• vrijeme, energija, briga, emotivni rad, mentalni teret,
• različiti prioriteti, stilovi, potrebe.

Kako u vezi uskladiti novac, trud i različite vrijednosti

Danas sve više parova želi ravnotežu u financijama: dijelimo troškove, stanarinu, večere, sve dijelimo pola-pola. Na prvi pogled to zvuči jako fer.

Ali… Što s onim stvarima koje ne stanu u brojke? Često raspravljamo o podjeli troškova, kupnjama, prihodima (što je i potrebno) no, u toj želji za “pravednošću”, često zaboravimo sve ono što se ne može izraziti financijski.
Evo nekoliko takvih, nevidljivih doprinosa:

• emocionalna dostupnost,
• tješenje u krizama,
• vođenje brige o djeci i njihovim osjećajima (ne samo o stvarima koje trebaju i obavezama),
• planiranje obroka, izrada popisa, organizacija obiteljskog ritma,
• iniciranje razgovora o teškim temama,
• čuvanje odnosa s članovima šire obitelji,
• primjećivanje i umirivanje napetosti,
• briga o psihološkoj “klimi” u kući,
• briga o nekim “tehničkim” uvjetima (od zamjene žarulja, sitnih popravaka do brige o servisu automobila i slično)
• svakodnevni mali činovi nježnosti i pažnje,
• emocionalno amortiziranje sukoba (“mekani sloj” između problema i eksplozije),
• tihi rad na sebi koji doprinosi kvaliteti odnosa,
• preuzimanje na sebe drugih “nevidljivih” odgovornosti

Upravo su one nevidljive, često ključne stvari koje drže obitelj “na okupu”, a rijetko se spominju, kamoli ravnopravno dijele.

Primjeri nevidljivih odgovornosti u obitelji:

• briga o proslavama i tradicijama (planiranje rođendana, blagdana, poklona, dekoracija, kolača… da “obitelj ima dušu”)
• održavanje odnosa sa širom obitelji (pozivi bakama i djedovima, organizacija posjeta, “čuvanje veza” koje se lako izgube)
• sitnice koje znače (tko se sjeti dopuniti sapun, zamijeniti baterije, kupiti djetetu omiljeni sok ili lijek bez da netko kaže?)
• emocionalna toplina doma (tko prvi primijeti kad netko “nije svoj”, pita kako je dan prošao, smiruje tenzije)
• briga o kućnim ljubimcima (redovita hranjenja, šetnje, veterinarski pregledi, pranje zdjelica…)
• male ljubaznosti (priprema omiljenog čaja/kave, prekrivanje dekicom, ostavljanje poruke podrške, podsjećanje na nešto važno…)

To su svi oni zadaci koji ne ulaze u raspored, ali bez kojih odnos gubi toplina i povezanost. Najčešće ih neke osobe preuzimaju “po defaultu” i dok netko ne progovori, ostaju nevidljivi (osoba puno dobiva ali i iscrpljuje se čineći te male nevidljive korake).

Zašto je to važno prepoznati?

Zato što kad vidimo samo ono što se može izmjeriti, lako se počne stvarati osjećaj nepravde. Netko će reći: “Ja više zarađujem!”, a drugi će šutjeti, noseći nevidljivi teret održavanja topline doma, sigurnosti djece, mira u kući.
Poštenje u vezi nije samo u brojevima. Poštenje je u tome da vidimo ono što ne možemo naplatiti – ali bez čega zajednički život ne bi funkcionirao.

Isto tako:
Jednome su važna putovanja, drugome uređenje doma.
Jedan želi večere vani, drugi štednju za stan.
Kako to mjeriti? Kako biti pošteni, prema sebi i prema drugome?

Ključ nije u jednakosti – nego u dogovorenoj pravednosti

Partnerstvo ne mora biti simetrično da bi bilo ravnotežno. Ne mora sve biti jednako, ali bi trebalo biti prepoznato i priznato.

Ukoliko jedan zarađuje više, a drugi više brine o kući ili djeci, obje su te vrijednosti legitimne. Ukoliko jedan partner vodi kućne financije, a drugi preuzima emotivnu brigu o odnosima, važno je da se to vidi i poštuje.

Što pomaže u usklađivanju?

• razgovor bez sarkazma i obrane (umjesto “ti nikad ne…”, pitaj: “Kako ti vidiš naše trošenje, tko što preuzima?”)
• dogovori koji se povremeno ažuriraju (život se mijenja, uvjeti i prioriteti također)
• otvorenost prema različitosti (ne mora nam oboma biti važno isto, ali možemo imati razumijevanje i granice)

Živjeti u dvoje ne znači dijeliti sve 50:50. Važno je prepoznati sve ono što nije vidljivo, ali nosi jednaku težinu kao i brojke na računu.

Poštenje u vezi ne znači da sve mora biti jednako. Poštenje znači da oboje vidimo, vrednujemo i poštujemo ono što onaj drugi unosi u zajednički život, bilo da je to novac, brižnost, stabilnost, nježnost ili energija koju ulaže da stvari funkcioniraju.

Image by Werner Heiber from Pixabay