Svjetski dan izbjeglica

Dan posvećen hrabrosti, snazi, ustrajnosti milijuna izbjeglica…

Od 2000. godine kada je Opća skupština Un-a donijela odluku, 20. lipnja posvećen je izbjeglicama.
Svake minute 20 osoba ostavi sve za sobom kako bi pobjegli od rata, proganjanja ili terora.
Broj izbjeglih i interno raseljenih osoba zbog sukoba u svijetu iz godine u godinu raste. Svake godine u posljednjih pet – novi rekord. Danas govorimo o 68,5 milijuna ljudi od kojih su gotovo polovica djeca. Ljudi bez doma, bez domovine, prognani radi nasilja ili progona.

Humanitarne organizacije širom svijeta neumorno rade, no, podrška, financijska i svaka druga, nedovoljna je za tako veliki broj ljudi i tako velike probleme. Rješenje se ne nazire…

Sirija je zemlja s najviše interno raseljenih osoba, nakon nje Kolumbija, zatim Demokratska Republika Kongo i Afganistan. Što se tiče izbjeglica, nešto više od petine su Palestinci, a ostali su većinom iz Sirije, Afganistana, Južnog Sudana, Mjanmara i Somalije.

Turska je prva na popisu zemalja koje su prihvatile veliki broj izbjeglica – 3,5 milijuna izbjeglica, prije svega Sirijaca, sklonilo se u Turskoj. Libanon ima najviše izbjeglica u odnosu na broj stanovnika.
Broj izbjeglica u našoj zemlji relativno je mali (nekoliko tisuća). U našem ih je susjedstvu više. Teško je prognozirati što će se događati u budućnosti…

Kao što prilika rađa lopova tako prilika rađa i heroje. Izbjeglička kriza koja je zahvatila Europu iznjedrila je tisuće heroja, ljudi koji iskazuju ljudskost iznad svega. Iznad politike, iznad predrasuda…

Izbjeglica je muškarac, žena ili dijete u potrebi. Potjerani iz svog doma, žive bez zaštite vlastite države i često bez osnovnih sredstava za preživljavanje.
Izbjeglička kriza stavlja na kušnju naša ljudskost i uvjerenja iza kojih deklarativno stojimo – da su sva ljudska bića jednaka i da zaslužuju zaštitu i sigurnost, da trebamo biti solidarni i pomagati čovjeku u nevolji bez obzira na boju kože, nacionalnost, vjersku pripadnost, kulturu… .

U svijetu je oduvijek previše podjela. Prečesto ne učimo iz povijesti i zaboravljamo da je najveća snaga čovječanstva otvoreni um, otvoreno srce i – otvoreno društvo. To nije uvijek lako – ali je jedino ispravno.
Izbjeglice i ratovi nisu problem samo političara (od kojih mnogi uistinu čine sve što mogu, ali mnogi takve situacije i zabrinutost i tjeskobu javnosti iskorištavaju za dobivanje političkih bodova).

A. Jolie povodom ovog dana rekla je „Danas smo kao društvo na testu, a naš će odgovor na ovu krizu biti mjerilo naše ljudskosti”.

Migranti i izbjeglice su prije svega ljudi. Poput svih nas. Sa svojim radostima i nadama, žalostima i tjeskobama. Ljudi koji imaju potrebu biti sigurni, zaštićeni, raditi i podizati obitelji, imati budućnost…

Pozvani smo pružiti ruku dobrodošlice i učiniti sve što je u našoj moći da pomognemo. Prečesto se pozivamo na naše katoličanstvo (kršćanstvo), a zaboravljamo Isusove riječi: “Sve što ste učinili bilo kome od moje najmanje braće i sestara učinili ste meni”.

Svijet se vrti. Tko bi gori, taj je doli, a tko doli… Danas su oni izbjeglice, jučer smo to bili mi. Sutra, tko zna…

Photos courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar