Tko je glavni, tko odlučuje

Roditelji ili djeca…

Većina današnjih roditelja reći će da je nekada bilo lakše odgajati djecu. Znalo se tko je tko i nije sve bilo pod upitnikom kao danas.

Moramo biti svjesni da svijet ide naprijed i da su naša znanja o svemu pa i o djeci sve opsežnija. Danas imamo više znanja i razvijeniju svijest o tome što je važno za djecu i njihov pravilan razvoj. Mnogo toga što su prakticirali naši djedovi i bake (i roditelji) pokazalo se pogrešnim baš kao što će se i mnogo toga što danas smatramo ispravnim u budućnosti naći pod upitnikom.

Današnji roditelji nalaze se pred složenim zadatkom – u velikoj se mjeri moraju odreći moći koju su roditelji tradicionalno imali, a ne odreći se uloge onoga tko dijete vodi i stvara mu najbolje moguće uvjete za razvoj. Pripreme za to nema, uči se u hodu, kako djeca odrastaju, uz neminovne sukobe i frustracije.
Sukobi između roditelja i djece nisu nužno negativni. I djeca i odrasli kroz njih uče. Za sukobe su odgovorni roditelji. U suprotnom, kada roditelji odgovornost za sukobe u obitelji prebacuju na djecu, govorimo o neodgovornom vođenju koje će rezultirati samo novim, nekonstruktivnim sukobima i frustracijama s obje strane.

Premda roditelji nemaju takav dojam, djeca žele i vole biti vođena. Djeca nemaju potrebna znanja ni životno iskustvo, niti odgovornost potrebnu za donošenje odluka. Ona se bolje i sigurnije osjećaju kada odluke donose roditelji. Pri tome treba voditi računa o tome kako se donose odluke – nedemokratkski, kruto, bez dogovora ili razgovora, bez objašnjenja, odlučno, pravedno, da li se odluke dosljedno provode, jesu li logične i dr.

Preduvjet za donošenje dobrih odluka je promišljanje (od strane roditelja) o tome koje vrijednosti želite ugraditi u dijete i svoju obitelj.