Trputac

Riječ je o izuzetno ljekovitoj i vrlo rasprostranjenoj biljci. Trputac (Plantago Lanceolata) poznat je i kao bokvica, žilovnjak, žilovka, konjsko rebro, sabljasti trputac, hajdučica i dr. To je trajna, zeljasta, vrlo rasprostranjena livadna biljka. Osim na livadama nalazimo ga uz poljske putove, na šumskim čistinama, u jarcima, na vlažnim, plodnim tlima. Razlikujemo tzv. ženski, širokolisni trputac (Plantago major L) i tzv. muški, uskolisni (Plantago lanceolata L.) te srednji trputac (Plantago media L.). Razlikuju se prema obliku lista i cvatu.

Trputac je prirodni adstrigent, antiastmatik, antibakterik, antibiotik, antidijaroik, antidot, antihelmetik, dermetik, detoksikant, diuretik, ekspektorant, hemostatik, laksativ.

Od davnina se upotrebljava kao lijek u pučkoj medicini, a već dugi niz godina i u znanstvenoj, službenoj medicini ima široku primjenu.

U pučkoj se medicini upotrebljavao (i danas se upotrebljava) kao izvrsno sredstvo za rane – sredstvo koje zaustavlja krvarenje, dezinficira i ubrzava zacjeljivanje rana. Opran list ili istisnuti sok nanosi se direktno na ranu. Smrvljeni listovi pomažu kod ogrebotina, posjekotina, uboda osa i drugih otrovnih životinja i insekata.

Osim dokazanog antibiotskog djelovanja trputac je izuzetan kao sredstvo za liječenje kašlja i oboljenja dišnih organa poput jakog katara, hripavca, plućne astme. Nalazimo ga u velikom broju sirupa protiv kašlja koje kupujemo u ljekarnama.

Koristi se u cijelosti – s korijenom, biljkom, cvjetovima i sjemenkama. Trputac čisti krv, pluća i želudac, odličan je za slabokrvne, osobe sa slabim plućima i bubrezima, za osipe, lišajeve, promuklost i dr.
Sjeme koje sadrži oko 30% sluzi koristi se za liječenje raznih parazita, ameba i glista, a rabi se i kao laksativ naročito za djecu, te kod upalnih stanja sluznica.

Mladi listovi i sjeme su jestivi. Listovi trpuca mogu se miješati sa salatom, za proljetno čišćenje organizma. Listovi trpuca mogu se dodati u omlet, u nabujak, u pire. Skuhani imaju ugodan miris (po vrganjima) i gorkasti okus. Sadrže provitamin A, vitamin C i K, limunsku kiselinu, kalij, kalcij, natrij, željezo, gorke tvari, enzime i glikozide i dr.
Svježi sok trputca može stajati bez konzervansa zbog svoga jakoga antibiotičnog svojstva.

Svježi sok (za unutarnju i vanjsku uporabu)

Potrebni sastojci:

• 100 – 500 g listova (ovisno o potrebi)

Postupak pripreme:
Listove oprati, sitno narezati i samljeti te iz kaše iscijediti sok.
Uzimati 1 žlicu 3-4 puta na dan, s malo vode ili čaja, za vanjsku upotrebu sokom mazati oboljela mjesta na koži, za oblog sok dobro izmiješati s medom.

Sirup od trpuca (bokvice)

Potrebni sastojci:

• 0.5 litara svježeg soka trputca
• 1 kg meda

Postupak pripreme:
Listove dobro oprati i samljeti u stroju za mljevenje mesa i blenderu pa istiskanjem kroz gušću gazu iscijediti zeleni sok.
Sok pomiješati s medom, staviti u manje teglice, dobro zatvoriti i spremiti na hladno i tamno mjesto.
Umjesto meda može se staviti kilogram šećera i prokuhati 10 minuta.
Sirup se uzima 4 – 5 puta dnevno po 1 žlica.

Čaj od trpuca

Žlica sjeckanog trpuca prelije se s dva decilitra vrele vode i ostavi poklopljeno stajati oko 10 minuta, nakon čega se procijedi i pije mlako.
Čaj je najbolje piti bez ikakvih dodataka ili uz dodatak malo meda.

Oblog od lišća
Svježe listove dugoga ili velikoga trputca oprati, zgnječit u lisnatu kašu i staviti na oboljelo mjesto.