Umirujuće strategije za roditelje

U zadnje vrijeme često slušamo o iscrpljenim roditeljima i roditeljskom burnoutu. Roditeljstvo zahtjeva svakodnevnu i višegodišnju posvećenost. U zahtjevnim razdobljima odrastanja djeteta i okolnostima poput aktualnih (pandemija, potresi, ostanak kod kuće, izolacija…) roditeljski posao postaje još zahtjevniji.

Jedan od najvažnijih roditeljskih zadataka je ostati miran u zahtjevnoj situaciji. Kako? Kako ostati miran kad te preplavi ljutnja zbog nečega što je dijete reklo ili učinilo ili nečega što je propustilo napraviti, s svaka tvoja stanica viče?

Svaki roditelj zna koje su to situacije u kojima lako ispadne iz ravnoteže. Nekome su to situacije kad dijete laže, drugome kad je drsko, kad histerizira, kad mu je dosadno pa drami, kad ne napiše domaću zadaću ili po ne znam koji put ostavi razbacane igračke. Situacija je bezbroj…

Ostati miran u zahtjevnoj situaciji jedna je od najtežih i najvažnijih roditeljskih zadaća. Roditelj koji je to u stanju djetetu daje najbolji primjer – kako se ponašati u situacijama koje ti nisu ugodne ili su teške. Takvim ponašanjem, u konkretnoj situaciji, pokazujemo svoju pravu snagu. Uvijek imamo izbor birati svoju reakciju i odgovorni smo za nju. U temelju ovakvog ponašanja je disciplina – odluka da se nećemo povinovati emociji odnosno da ćemo upravljati njome. Najbolji način da dijete naučimo takvom ponašanju je – da se ponašamo tako.

Roditelj koji postupi tako da djetetu kaže npr. „Sad sam jako ljut/a, ali stat ću, disati duboko par minuta, smiriti se i razmisliti o svemu. Kad se smirim razgovarat ćemo o ovome.“ i postupi tako – najbolji je primjer djetetu kako se ponašati u sličnim situacijama. Roditelj je najvažnije djetetovo ogledalo – ono u kojem se dijete najviše ogleda i kroz koje doživljava samo sebe.  

Iznimno je važno primjerom pokazati kako od drugih (i od djeteta) ne očekujemo ono što sami nismo u stanju napraviti. Djeca su posebno osjetljiva na takva ponašanja. Ona će prije usvojiti ono što vide nego ono što čuju (to dvoje trebalo bi biti u suglasju). Roditelji često zanemaruju taj aspekt pa djeci drže predavanja, iscrpljujući bespotrebno i djecu i sebe. Riječi, ma kako lijepo bile sročene, nemaju snagu ako nisu potkrepljene djelom (primjerom).   

U zahtjevnoj situaciji važno je pokazati djetetu da se umijemo smiriti i odgoditi odnosno odabrati svoju reakciju. Nekome pomaže usmjereno, duboko disanje, nekome brojanje unatrag, nekome izlazak u žustriju šetnju, nekome izlazak iz prostorije, nekakav rad (možda nešto kreativno, možda rješavanje križaljki/matematičkih zadataka/sudoku ili drugo), nekome slušanje glazbe, razgovor, meditacija/molitva, drugo…
Svatko treba pronaći svoj način.

Važno je dopustiti si osjetiti i one emocije koje obično ne volimo osjećati (ljutnju, razočaranje, tugu i sl.), izreći to kako se osjećamo (ljuta/a sam, tužan/na sam/bijesan/na sam, iznenađen/a…) i potom napraviti ono što će nas smiriti. Kad se smirimo tek onda trebamo odlučiti kako ćemo reagirati. S vremenom i praksom to ide sve lakše i brže…

Da ponovimo: osjetiti, izreći, smiriti se, odabrati reakciju.

Odluka donesena u miru bit će smislenija, rjeđe ćemo zbog nje požaliti i vjerojatnije ćemo je se pridržavati. Reagirati smireno je imperativ.

Unatoč odluci da to činimo dogodit će se da tu i tamo „puknemo“ što je u redu sve dok je to (pucanje) iznimka, ne pravilo. Biti roditelj vrlo je zahtjevno – traži svakodnevnu posvećenost. Svakodnevni  napregnuti rasporedi i opterećenost nizom obaveza i odgovornosti rezultiraju umorom koji nas čini slabijima i onemogućuje da budemo posvećeni roditeljskoj ulozi i dobrim odlukama. Umorni lakše upadamo u zamku starih obrazaca. Zato je izrazito važno naći vremena i za odmor.

Važnost odmora i brige o sebi često zanemarujemo, a nerijetko je upravo problem u umoru, u frustraciji koja se javlja kad dovoljno vremena ne posvećujemo sebi. To ne znači biti sebičan/na nego naći vremena za obnavljanje snage. Ta frustracija lako se prelije na naše bližnje, partnera, djecu…

Photos courtesy of Pixabay