Vizualna gastronomska kultura

‘Gladni’ od pogleda na hranu…

Gastronomska kultura postala je pretežito vizualna. Toga su itekako svjesni proizvođači hrane – serviraju nam reklame od kojih nam odmah krenu sline…
No, kada je riječ o jedenju trebali bismo uložiti trud u njegovanje osjetila koja nam često nude korisnije i točnije informacije od naših očiju. Miriši li ova voćka onoliko dobro koliko dobro izgleda? Jesam li uistinu još gladan? Koliko je to zapravo zdravo?

Počnimo od osjećaja sitosti. Nekada je to bio osjećaj prema kojem smo se navodili u procjeni koliko pojesti. Navodno treba proći dvadesetak minuta prije nego li nam naš mozak signalizira sitost. Budući danas uglavnom jedemo na brzinu, a to je vrijeme i više nego dovoljno da dovršimo obrok, a osjećaj sitosti ima malo ili nimalo utjecaja na količinu hrane koju ćemo pojesti.

Sporije jedenje i uzimanje u obzir osjećaja sitosti svakako bi nam pomoglo da manje jedemo. Npr. Francuzi će vam na pitanje kako znaju kada trebaju stati s jelom reći: „Kada se osjećamo sitima.“. Na isto pitanje Amerikanac će reći “Kada pojedem sve s tanjura.“. Ne treba naglašavati kako značajno manji postotak Francuza ima problema s pretilošću u odnosu na Amerikance.

Promjena vanjskih znakova na koje se oslanjamo dok jedemo, barem dok ne naučimo jesti sporije i dok ne naučimo obraćati pozornost na informacije koje dobivamo od svojih osjetila, mogla bi nam pomoći da manje jedemo. Bolje da manipuliramo sami sobom nego da nama manipuliraju proizvođači hrane.

Za početak možemo posluživati manje porcije (i hrane i pića), na dostupnim mjestima ostaviti zdravu hranu, nezdravu hranu ne držati na vidljivom i lako dostupnom mjestu (posebno djeci), nastojati ne posezati za dodatnim porcijama hrane, jesti polako i uživati u svakom zalogaju, nastojati jesti za stolom kad god je to moguće i poželjno, jesti u društvu.

Za dobar početak, više nego dovoljno…

“Baked Potatoes With Chicken And Tomato”- Image courtesy of Apolonia / FreeDigitalPhotos.net 

ostavite svoj komentar