Vrijeme za mene

Godine su manje važne nego ikada.

Iza vas je 50 godina rada, stvaranja, zabrinutosti, podizanja djece, izgradnje doma… U mirovini ste ili pred njom, djeca su odrasla, dom ste izgradili…

Dolazi vrijeme – za vas! Što je to?

To je vrijeme koje slobodno možete posvetiti sebi, onome što vas interesira, što vas veseli. Vrijeme koje si uzmete, bez grižnje savjesti zbog nekog neobavljenog posla. Može se raditi o čitanju, šetnji, aktivnostima u umirovljeničkim ili nekim drugim udrugama u vašoj lokalnoj zajednici, vježbanje, igranje šaha, tečaj pletenja, kuhanja, edukacija za rad na računalu, zašto ne?
Sve te aktivnosti važne su za psihičko i fizičko zdravlje. Aktivni ljudi manje su napeti, skloniji su život promatrati kao izazov, spremniji su uživati u malim stvarima, lakše izignoriraju negativne stvari, jednostavno više uživaju u životu. U zdravom tijelu zdrav je duh i obratno, tamo gdje je duh zdrav i tijelo će slijediti njegov put. Zato se nemojte samo predati i reći : ‘Ja to ne mogu, ja sam star’.
Naravno da možete! U mladosti ste imali ispriku zbog mnoštva obaveza na poslu i u obitelji. Sada se posvetite sebi. Uzmite svoje vrijeme u svoje ruke.

Uživajte u unucima ako ih imate. Ali nemojte se dati ‘zavezati’ za njih.

Mnoga djeca uzimaju vrijeme svojih umirovljenih roditelja zdravo za gotovo, pa čak i uz mogućnost da dijete ide u vrtić, povjeravaju obavezu čuvanja svojim roditeljima. Ako smatrate da to nije u redu, recite ne! Budite na raspolaganju kada ustreba i pomognite, ali ne dajte se iskorištavati. Mnogim mladim roditeljima to je najjednostavnije ali ne uvijek i najbolje rješenje. Djeca mogu biti jako naporna i čuvanje djeteta, naročito višesatno čuvanje, nije za svakoga. Odlazak u kazalište sa unukom, posjet zološkom, zajednička šetnja uz nezaobilazni sladoled ljeti ili kestene zimi, razgovor uz igru, park… Toliko načina da se par sati podružite sa unucima na svoje i njihovo zadovoljstvo.

Ne zamarajte mogućim primjedbama ili čuđenjem od strane nekih članova obitelji.

Znam mnoge starije osobe koje se čude osobama koje vježbaju i pitaju se nemaju li ti ljudi pametnijeg posla? U našoj kulturi uobičajeno je vidjeti baku koja po cijele dane trči za unucima, kuha, pere i dočekuje ostatak obitelji sa ručkom. Baku koja šeta, odlazi u kazalište, vježba, viđamo rjeđe. No, stvari se polako mijenjaju i zato- nema isprike!