Zašto je važno postavljati zdrave osobne granice

Mnogima je problem postaviti svoje granice i održavati ih.  Teško je kad znamo što želimo, još teže kad ne znamo ili nismo sigurni u to što zapravo želimo i što je dobro za nas.

Osim toga, mnogima koji ne znaju (ili ne mogu) postaviti granice teško je podnositi osjećaje koji se javljaju kad nam dugi prijeđu granice ili pak one koji drugi iskazuju kad im ukažemo na njih.

Moramo birati između toga da frustriramo sebe ili da frustriramo druge, birati između „ne“ sebi ili „ne“ drugome. Stoga ne čudi da je postavljanje vlastitih granica mnogima teško, čak nedostižno.

Dopuštajući drugima da često prelaze naše granice, sebe hranimo frustracijama, ljutnjom, okrivljavanjem, osjećajem bespomoćnosti i sličnim. Postavljanje zdravih granica ne treba poistovjećivati sa sebičnošću (to je druga krajnost).

Zašto je važno znati reći „ne“ i postaviti zdrave osobne granice? Zato što:

• Nitko nije dužan udovoljavati svima. Svaka osoba ima pravo nešto željeti i ne željeti, moći  i ne moći, ne morati.
• Zdrave granice čuvaju nas i čuvaju one oko nas, uče nas odgovornosti prema sebi i prema drugome, pogotovo kad su jasne (jasno komunicirane) i kad smo dosljedni oko njih (to ne znači i rigidni, da ih branimo baš po svaku cijenu i uvijek. Npr. ako nam smeta kašnjenje, možemo to jasno dati drugima do znanja ali tu i tamo tolerirati kašnjenje, pogotovo ako je opravdano.)
• Ljutnja, nezadovoljstvo i slični osjećaji koje iskazuju drugi nisu naša odgovornost (svatko ima pravo biti ljut, razočaran ili nezadovoljan no, to ne znači da zbog toga treba udovoljiti nekom zahtjevu, molbi ili sličnom).

Obrana osobnih granica nije jednokratan zadatak. Često smo u prilici braniti ih, revidirati, komunicirati. Naša je odgovornost da se svaki put zauzmemo za sebe i ukažemo na svoje granice. S nekim ljudima to bude jednostavnije, s nekima zahtjevnije, a neki ljudi nikada ne nauče poštivati tuđe granice. Tada je naša odgovornost nositi se s posljedicama svojih odluka (dopuštati im da nam to rade, ograničiti njihovo djelovanje ili ih isključiti iz svojih života).

Zdrave osobne granice su poput vrata u dom. Ili vrata na ogradi. Ne otvaramo ih baš svima koji žele ući u naš dom ili dvorište, zar ne?

Image by William Pomares from Pixabay