Zašto ostvarujemo loše partnerske odnose?

U našoj podsvijesti nalaze se sva naša dosadašnja doživljena iskustva. Ona imaju veliki utjecaj na nas. Oblikuju nas kao osobu: obilikuju naše stavove, vrijednosti, utječu na naša razmišljanja, odabire, pa tako i na odabire partnera. Ako su doživljena iskustva bila negativna, bolna, imat ćemo potrebu ta iskustva pretvoriti u pozitivna. U psihoterapiji se to naziva ”nedovršenim poslom”. Osoba iz naših početnih (pa i kasnijih) životnih iskustava nije nam pružila dovoljno dovoljno ljubavi, prihvaćanja, podrške, kvalitetno provedenog vremena… te smo kasnije, kada odrastemo, često u potrazi za osobom koja će taj ”nedovršeni posao” uspjeti dovršiti. Nažalost, za takav posao biramo najčešće osobe koje što sliče osobama s kojima nismo uspjeli ”dovršiti posao”.

Upravo zato često žene iz disfunkcionalnih obitelji biraju muževe koji su vrlo slični jednom od roditelja kako bi mogli ”dovršiti posao” odnosno pokušati primiti ljubav, zadobiti potvrdu svoje vrijednosti ili se osjećati prihvaćeno i vrijedno. Najčešće taj posao ponovno ne uspjevaju dovršiti već se nađu u gotovo istom braku u kojem su živjeli i njezini roditelji.

Tako žene koje su živjele u obiteljima u kojima je bilo normalno da roditelji izgovaraju ružne i pogrdne riječi svojoj djeci često pronađu jednako grube muževe. One takvog muškarca prepoznaju kao bliskog i u njega se zaljubljuju misleći da se među njima dogodila ‘kemija’. Zapravo, ono što se dogodilo jest prepoznavanje kod osobe obrasca iz djetinjstva koji je gledala čitavo vrijeme.

I upravo će zato osoba u prostoriji punoj muškaraca odabrati upravo onog kod kojeg najviše prepozna poznati obrazac. Za brižne, tople muškarce koji joj žele pružiti ljubav, reći će: ”Divan je, ali među nama nema kemije!”

Kako prekidamo obrazac ponavljanja pogrešaka?

Ivana Grabar,prof,
osobni psihoterapeut,
www.osobniterapeut.com