Zašto se uz roditelje osjećamo kao djeca

Kompetentna ste, odgovorna osoba. Donosite važne odluke, vodite važne projekte, ljudi vam vjeruju i poštuju vaše mišljenje. Znate tko ste i što želite. A onda dođete na obiteljski ručak i nakon dvadesetak minuta zateknete se kako branite svoje životne odluke, reagirate osjetljivo na komentar roditelja ili ponovno ulazite u staru dinamiku sa sestrom ili bratom, gotovo kao da vam je opet petnaest godina.
Ako vam je ovo poznato, niste jedini. Terapeuti to često susreću u praksi: funkcionalni, zreli odrasli ljudi u obiteljskom okruženju odjednom počnu osjećati i ponašati se kao tinejdžeri. Zašto se to događa?

Naša se osobnost razvijala upravo unutar obitelji. Tamo smo prvi put naučili:

• koji su dijelovi nas prihvaćeni
• koje emocije trebamo skrivati
• kako dobiti pažnju
• kako izbjeći kritiku ili sukob i drugo

Ti obrasci nisu ostali samo u sjećanju. Oni su se s vremenom ugradili u naše automatske emocionalne reakcije. I kada se ponovno nađemo u istom kontekstu, istom prostoru, s istim ljudima, često i istim temama, stari obrasci se vrlo lako ponovno aktiviraju. Ne zato što nas netko svjesno “vraća unatrag”, nego zato što poznati podražaji pokreću reakcije koje smo ondje nekada razvili. Primjerice, komentar mlađe sestre o vašem izgledu može vas u trenutku vratiti u nesigurnost iz tinejdžerskih dana, roditeljsko pitanje o poslu može probuditi potrebu da opravdavate svoje izbore, usporedba s bratom ili sestrom može pokrenuti staro natjecanje i sl. Iako danas imate stabilan život i jasno znate svoju vrijednost, tijelo i emocije na trenutak reagiraju kao nekada.

Kada smo u stabilnom odraslom stanju, ti su dijelovi relativno usklađeni. Znamo što osjećamo, razumijemo situaciju i možemo birati kako ćemo reagirati. No, obiteljski kontekst često aktivira stare emocionalne slojeve iz vremena kada ta ravnoteža još nije postojala. Tada se mogu pojaviti: potreba za odobravanjem, snažna želja za sigurnošću, osjećaj da se moramo braniti ili dokazivati. U tim trenucima ne nestaje naše zrelo “ja”, ali ono nakratko odlazi u drugi plan. Ono što se zapravo poljulja jest osjećaj unutarnjeg samoupravljanja, stabilno znanje o tome tko smo, neovisno o tuđim reakcijama. Na poslu taj osjećaj imate. S prijateljima također. Za obiteljskim stolom on ponekad oslabi.

Prvi znakovi često dolaze iz tijela. Možete primijetiti: napetost u prsima ili grlu, plitko disanje, čvor u želucu, osjećaj da ste “manji” ili mlađi nego inače, a vaše emocionalne reakcije postaju snažnije nego što situacija zahtijeva (osjetite iznenadnu ljutnju, nelagodu zbog male primjedbe, osjećate da ste kritizirani, iako možda niste).

U ponašanju se lako vratimo starim ulogama pa postajtemo:

• onaj koji uvijek smiruje situaciju
• onaj koji se brani, onaj kome se pomaže
• “zlatno dijete” koje pokušava sve napraviti savršeno
• brat i sestra koji se ponovno natječu oko sitnica
• drugo

Ponekad to primijetimo tek kasnije, dok vozimo kući i razmišljamo:
“Zašto sam reagirala/o baš tako?”

Što ranije to primijetimo, više izbora imamo. Važno je razumjeti da kada se dogodi regresija, naše zrelo “ja” nije nestalo. Ono je i dalje tu, samo je na trenutak zasjenjeno starim obrascima. Sve što smo godinama gradili i naučili i dalje postoji:

• sposobnost rasuđivanja
• emocionalna stabilnost
• jasnoća o vlastitim vrijednostima
• iskustvo koje ste stekli.

Između osjećaja i reakcije uvijek postoji mali prostor. U tom prostoru nalazi se naša sloboda izbora. Možda ona nije beskonačna, ali je stvarna.

Regresiju je gotovo nemoguće potpuno izbjeći. Obiteljski odnosi su duboki i emocionalno nabijeni. Tada možete učiniti nekoliko stvari:

• primijetiti trenutak kada se stari obrazac aktivira
• nakratko se povezati s tijelom (osjetiti stopala na podu, usporiti disanje)
• podsjetiti se barem na jednu činjenicu o osobi kakva ste danas
• svjesno izabrati reakciju, umjesto automatske.

Ako ipak reagirate kao s petnaest godina, to nije neuspjeh. To je informacija. Pokazuje vam gdje još uvijek žive stari obrasci.

Obitelj će biti ono što jest.
Obiteljska okupljanja također.
No, imate više izbora nego što možda mislite.
Pitanje je samo možete li se toga sjetiti upravo u trenutku kada vas situacija pokušava vratiti u staru ulogu.

Image by epochalstock from Pixabay