Živjeti manje napregnuto

S manje stresa…

Vrijeme u kojem živimo puno je oprečnosti – niti u jednom razdoblju čovjek nije uspjevao napraviti toliko stvari u jednom danu i niti u jednom razdoblju čovjek nije bio toliko opterećen i zatrpan obavezama i informacijama koje ne uspjeva odraditi.

Elektronička pošta, vijesti, telefonski pozivi, poruke , dokumenti, bilješke, podaci, razne informacije, zahtjevi, obaveze… Dan započinje i završava pokušajima da smanjimo broj poruka u elektorničkom sandučiću, da podastrte informacije negdje smjestimo i pohranimo, da odradimo obaveze… Trudeći se obaviti sve često ne obavimo ništa, barem ne na zadovoljavajući način.

U strci smo, pucamo po šavovima, a uvijek jedan korak u zaostatku jer taman kad jednu stvar obavimo pojavi se nekoliko drugih zahtjeva.
Sve navedeno svakodevno u nama stvara ogroman pritisak – stres koji nije pozitivan i koji se odražava na sve pore života – na zdravlje tijela i psihe. Loše spavamo, nervozni smo, rastrzani… Stoga ne čudi sve veća potrošnja lijekova koji umiruju i omogućavaju barem kratki predah od te strke oko nas i u nama.

Postoji li neka alternativa ovoj preopterećenosti? Je li to odlazak u prirodu, život na selu, isključivanje iz društva i moderne tehnologije? Vjerojatno za nekoga je, nije za sve.

Postoje i manje zahtjevna rješenja. Jedno od mogućih je postavljanje ograničenja količini informacija koje nam dolaze i prema kojima ćemo postupati. Usredotočiti se na ono što je najvažnije, osvijestiti količinu informacija koje nam se podastiru i selektirati ih.

U teoriji to zvuči jednostavno, u praksi nije. Zapravo zahtjeva veliki napor, ustrajnost i usmjerenost ka cilju – jednostavnijem životu. I mi sami i naša okolina pokušat će nas sabotirati na svakom koraku. Takve promjene obično nisu dobro prihvaćene, pogotovo u početku. Ljudi nas počnu kritizirati, često čujemo rečenice kako smo se promijenili (misleći pri tome na gore, a ne na bolje), podršku će nam dati samo malobrojni i razumjeti nas.
Teško je, ali je moguće i vrijedi truda.

Početak je postavljanje ograničenja količini informacija koje dolaze do nas i ograničenja u našoj dostupnosti svima, za sve. Ako se usredotočimo na najvažnije stvari, odnose i poslove, oni će rasti i biti kvalitetnije odrađeni, a mi manje raspršeni i u konačnici zadovoljiji.
Nažalost, na takve nas promjene obično natjeraju teške situacije – problemi sa zdravljem, sagorjevanje na poslu i privatno, depresija, napadaji panike, tjeskoba… Ne bismo trebali čekati posljedice nego ih prevenirati. Sve se svodi na odabir, na prioritete.

Nemoguće je često ono što nije pokušano…

Photo courtesy of Pixabay