Životni problemi

Život je ponekad težak. Neprihvaćanje i nerazumijevanje te činjenice iskazujemo kukanjem i žaljenjem, okrivljavanjem, samosažaljenjem, suptilnijim ili glasnim.

To su ponašanja kojima izražavamo, između ostalog, i svoju uvjerenost u to da su naše teškoće jedinstvene i pripadaju kategoriji onih koje nikoga ne bi trebale snaći, a koje su, eto, snašle baš nas, našu obitelj, naše bliske… (Zašto baš ja? Čime sam to zaslužio/la?).

Život je čudesno satkan od raznih doživljaja, događaja, odnosa, osjećaja, lijepih i onih koji to nisu.
To kako se sada nosimo sa životom i problemima koji su neminovni, određuje kako ćemo živjeti ostatak života. Pokušajte razmisliti o tome jeste li ikada naučili nešto vrijedno, a da niste suočili sa problemom, teškoćom, izazovom… Nečim što vas je “istreslo iz gaća”, natjeralo da izađete iz svoje zone komfora.

Imate osjećaj da je život neprestani niz problema? Želite li zbog njih jadikovati ili ih želite riješiti? Želite li svoju djecu naučiti jadikovanju ili rješavanju problema?

Disciplina je temeljno oruđe koje nam je potrebno. Bez discipline nećemo riješiti ništa, s malo discipline možemo riješiti neke probleme, s puno discipline možemo riješiti većinu.

Proces suočavanja s problemima i njihovo rješavanje – bolan je i zahtjevan. Problemi, ovisno o svojoj naravi, u nama bude niz intenzivnih osjećaja – frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost, očaj… Redom su to neugodni osjećaji, često jednako bolni ili čak bolniji od fizičke boli.

Događaje nazivamo problemima upravo zbog tih osjećaja i boli koje izazivaju u nama. Budući da je život satkan, uz ostalo, i od mnoštva problema, gotovo je uvijek bar u nekom svom dijelu težak i bolan, baš kao i radostan i čudesan.

U procesu suočavanja sa problemima i njihovu rješavanju život dobiva smisao, a mi rastemo. Upravo naš odnos prema problemu čini razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi u prvi plan prizivaju našu hrabrost i mudrost, potiču ih i stvaraju. Zbog problema rastemo, mentalno i duhovno. Ako želimo ohrabriti rast ljudskog duha, moramo se osnažiti u konstruktivnom rješavanju problema. Mi učimo kroz bol suočavanja s problemima i kroz njihovo rješavanje. Benjamin Franklin s razlogom je rekao :“Ono što boli, poučava.“

Upravo zbog toga mudri ljudi nauče ne bojati se problema, ne izbjegavati ih nego prihvatiti.

U strahu od boli koju sa sobom nose problemi gotovo svi mi pokušavamo ih izbjeći. Odgađamo bavljenje njima u nadi da će nestati. Ignoriramo ih, zaboravljamo, pretvaramo se da ne postoje… Uzimamo lijekove ne bismo li ih lakše ignorirali, umrtvljujemo se i suzbijamo bol i emocije koje problemi u nama izazivaju. Obilazimo ih. Pomećemo pod tepih…

Sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje u temelju je svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti i poremećaja. Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna odnosno da nitko nije posve duševno zdrav. Carl Jung rekao je: “Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.“

Na kraju opet ne budemo pošteđeni patnje, a sama neuroza postane postane najveći problem. U skladu sa naučenim načinom funkcioniranja, čak i tada pokušavamo izmjeći i patnju i bol, nižući neurozu za neurozom.

Srećom, neki se ohrabre i krenu suočavati sa vlastitim neurozama i počnu – najčešće uz pomoć psihoterapije – učiti kako podnijeti patnju i kako se nositi s problemima.

Kad izbjegavamo patnju koja proizlazi iz suočavanja s problemima, izbjegavamo i osobni rast i razvoj. Upravo zato pri kroničnim duševnim bolestima ne rastemo, ostajemo na istom mjestu. Bez pomoći, ljudski duh može klonuti i usahnuti.

Važno je shvatiti koliko je važno duhovno i mentalno zdravlje i kako ga njegovati. Određena količina boli nužna je i važna. Sa problemima se valja suočavati, ne izbjegavati ih po svaku cijenu.

Disciplina je pri tome naše najvažnije oruđe – s njenim usvajanjem i pounutrivanjem dolaze strpljenje i drugi načini koji nam pomažu da (od)trpimo bol izazvanu problemom i da ju uspješno svladamo i da rastemo i razvijamo se, bivamo snažniji.

Koja su to oruđa discipline koja nam pomažu da se prema problemima odnosimo konstruktivno? najvažniji su: odgoda užitka, prihvaćanje odgovornosti, posvećenost istini i održavanje ravnoteže.

Photos courtesy of Pixabay