Ljubav ne znači „čitati“ misli

Jedna od najčešćih zabluda u vezama je uvjerenje da će nas prava osoba uvijek “pročitati” – znati kako se osjećamo, što nas muči, što nam treba ili drugo, bez da išta kažemo. To zvuči romantično, ali u stvarnom životu to nije znak ljubavi, nego pogrešnog očekivanja.

Ljubav nije telepatija

Naše emocije, potrebe i granice nisu automatski vidljive drugome, čak ni osobi koja nas jako voli. Ljubav ne dolazi s darom čitanja misli, ona dolazi s voljom za slušanjem, razumijevanjem i komunikacijom.

  • ako ti nešto treba – reci to jasno
  • ako te nešto boli – podijeli to otvoreno
  • ako ne kažeš – ne znači da se to “podrazumijeva”

Što se događa kad očekujemo da nas partner „pročita“?

  • osjećamo se razočarano, jer nije “shvatio/la”
  • partner se osjeća kao da stalno griješi, iako pokušava
  • stvara se tišina, zamjeranje i emocionalna udaljenost

A sve to može se izbjeći – jednostavnim pitanjima poput: “Jesi li ok?”, “Kako ti mogu pomoći?”, “Mogu li nešto učiniti da se osjećaš dobro?” i sličnim.

Ljubav je kad ne očekujemo savršenstvo, već trud. Zrela ljubav ne traži da sve ide glatko ili da sve znamo unaprijed, već da budemo spremni pitati, slušati i pokušavati.

Nitko ne može znati naše unutarnje svjetove ako ih ne podijelimo. Biti voljen ne znači da će netko sve znati sam/a po sebi, već da će htjeti naučiti tko smo, kako se osjećamo, što nam znači bliskost i drugo…

Image by Наталья Карташова from Pixabay

ostavite svoj komentar