Jednog dana, učenik upita svog učitelja: „Učitelju, kako da pronađem istinu?“
Učitelj mu pruži čajnik i kaže: „Idi do potoka i napuni ga vodom. Ali pazi – čajnik se ne smije smočiti.“
Učenik zbunjeno krene. Pokušava sve, prevrnuti čajnik, omotati ga tkaninom, trči što brže može natrag… Ali svaki put se vrati mokar.

Na kraju frustrirano kaže: „Učitelju, to je nemoguće! Ako je čajnik pun, nemoguće je da ostane suh.“

Učitelj kimne i odgovori: „Upravo tako. I ti želiš istinu, da te ispuni, ali da ne dotakne ono što već nosiš. A istina ne dolazi kao dodatak. Ona mijenja. Preoblikuje. Za istinu moraš biti spreman postati nov.“

Koliko nas točno to pokušava: doći do promjene, ali da ne promijenimo ništa suštinski. Naučiti nešto novo, ali zadržati sve staro. Biti slobodniji, ali se i dalje držati kontrole. Osjetiti više ljubavi, ali ostati zatvoren.

U osobnom razvoju često želimo “više” – više razumijevanja, više jasnoće, više smirenosti, bolju verziju sebe.
Ali zaboravimo pitati: Jesam li stvarno spreman/na za novo? Ili još uvijek pokušavam živjeti novo iz starog?

Istinska promjena ne ulazi kroz zatvorena vrata.

Mnogi naši „problemi“ nekada bili naši pomagači

Perfekcionizam?
Možda danas troši tvoju energiju, ali nekad ti je donosio pohvale i osjećaj vrijednosti.

Kontrola?
Možda danas guši tvoju spontanost, ali nekad ti je pomogla preživjeti kaos.

Zidovi oko srca?
Možda sada sprječavaju bliskost, ali su te nekad zaštitili od povrede.

Nije stvar u tome da te dijelove sebe odbacimo. Ne trebamo ih uništiti. Možda im samo trebamo zahvaliti. I pitati se: Je li vrijeme da ih pustim?

Rast ne znači da se moramo „popraviti“. Rast često znači: prepoznati, razumjeti, oprostiti. I onda, kada si spreman/na – izabrati drugačije.

Pitanja za razmišljanje:

• Koji dio mene i dalje pokušava shvatiti novo iz starog obrasca razmišljanja?
• Što me danas sputava, a nekad mi je bilo korisno?
• Što bi bilo moguće… kada bih se odvažio/la dopustiti si promjenu?
  
  Image by lisa runnels from Pixabay