Kad govorimo istim riječima koje poimamo drugačije

U ljubavnim odnosima često koristimo riječi za koje vjerujemo da imaju jednoznačno značenje. No, istina je da svatko od nas u te iste riječi unosi svoje iskustvo, očekivanja i uvjerenja (često nesvjesno).

Kad razgovaramo o važnim pojmovima: ljubavi, povjerenju ili sigurnosti, nerijetko mislimo da znamo što one znače nama, ali i drugoj osobi i upravo tu dolazi do nesporazuma. Riječi koje bi trebale spajati, mogu postati zid ako ih ne objasnimo, ne osjetimo i ne izgovorimo iskreno.

Ako ih razjasnimo i bolje razumijemo možemo ih iskoristiti za dublju povezanost.

Ljubav

Ljubav nije nešto što dajemo kao poklon niti nešto što bismo trebali „zaslužiti“. Ljubav ne prestaje postojati kad u odnosu nestane romantike ili se odnos promijeni.
Ljubav nije nešto što se može potpuno obuhvatiti riječima. Sve definicije samo su pokušaji da se opiše:

Ljubav je svjesna prisutnost.
To je volja da vidiš drugu osobu takvom kakva zaista jest, bez potrebe da je mijenjaš. Ljubav nije samo osjećaj, to je i praksa. Ljubav se ne očituje samo u nježnosti i strasti, nego i u svakodnevnim, malim odlukama: da saslušamo, da oprostimo, da ostanemo, da govorimo istinu, da damo prostora.

Ljubav ne traži savršenstvo, nego autentičnost.
To je prostor u kojem možeš biti slomljen i još uvijek vrijedan. Gdje se ne skrivaš kad ti je teško, nego znaš da si viđen i ostaješ viđati drugu osobu, i kad nije “laka”.

Ljubav je hrabrost da budeš ranjiv.
Ne zato što očekuješ da ćeš uvijek biti shvaćen, nego zato što vjeruješ da je istina važnija od savršenog dojma.

Ljubav nije posjedovanje.
To je sloboda uz uzajamno biranje. Biramo jedno drugo, ne zato što moramo, nego zato što želimo. I to ponavljamo svaki dan, čak i kad osjećaj izblijedi, a svakodnevica postane teža.

U kraćem obliku: Ljubav je kad tvoj rast i mir nisu prijetnja drugoj osobi, nego su joj radost.

Umjesto da se ljubav koristi kao univerzalni odgovor, nekad je korisnije iskreno reći: „Trebam nježnost. Trebam kontakt. Trebam razgovor.“

Povjerenje

Povjerenje nije ono što dajemo drugome – to je ono što osjećamo u sebi. Kad nas netko razočara, često kažemo: „Izgubio/la si moje povjerenje.“ No, istina je da tada zapravo prestajemo vjerovati vlastitoj procjeni te osobe. Povjerenje nije statično, to je proces u kojem najprije učimo vjerovati sebi, svojim osjećajima i granicama.

Povjerenje je temelj svakog odnosa koji želimo nazvati sigurnim, istinitim i dugotrajnim. Povjerenje je možda i važnije od same “ljubavi”, barem one u romantičnom smislu.

Povjerenje je duboki, unutarnji osjećaj sigurnosti da se možeš osloniti na nekoga bez stalne sumnje, bez potrebe da držiš figu u džepu, da čitaš između redaka, da se štitiš od onoga tko bi ti trebao biti blizu. To nije samo vjerovanje da druga osoba “neće pogriješiti” ili “neće te povrijediti”. Ljudi griješe.

Povjerenje nije…

– naivno vjerovanje u tuđe savršenstvo
– slijepo opravdavanje nečijeg ponašanja
– tišina radi mira u kući

To je svjesna odluka da vjeruješ jer si vidio dosljednost, otvorenost i poštovanje. I ono raste s vremenom. Gradi se malim stvarima: kad te netko sasluša i ne koristi tvoje riječi protiv tebe, kad ti vjeruje kad kažeš da ti je teško, kad ne nestaje kad si ranjiv. Kad znaš da vas neslaganje ne razdvaja, nego produbljuje razumijevanje.

U ljubavnom odnosu bez povjerenja imaš možda privlačnost, uzbuđenje, emociju, ali nemaš prostor za stvarnu bliskost.
U prijateljstvu bez povjerenja imaš poznanika, ne suputnika.
U obitelji bez povjerenja imaš krvnu vezu, ali ne i onu emocionalnu.

Zato da, povjerenje je temelj. Sve ostalo se na njega nadograđuje.

Sigurnost

Prava emocionalna sigurnost nije u tome da izbjegavamo neugodne razgovore, već da ih možemo voditi bez straha od odbacivanja. Sigurnost je prostor gdje je dopušteno reći: „Ne slažem se.“, „Ovo me povrijedilo.“, „Treba mi prostor.“

Poštovanje

Problem nastaje kad jedno poštovanje shvaća kao poslušnost, a drugo kao slobodu bez odgovornosti. Važno je reći: „Za mene poštovanje znači da moje mišljenje vrijedi čak i kad se razlikuje od tvog.“
Poštovanje je dogovor, ne hijerarhija.
Ljubav bez poštovanja? To je osjećaj bez oslonca. Riječ bez djela.

Poštovanje znači priznati drugoj osobi njezinu punu ljudskost. Da ima pravo na svoje misli, osjećaje, granice, vrijednosti i izbore, čak i kad se razlikuju od tvojih.

Poštovanje kaže: “Vidim te. Čujem te. Ozbiljno shvaćam tvoju istinu, čak i kad nije ista kao moja.”

Poštovanje nije pokoravanje (Slažem se sa svime što kažeš. Nikad ti ne postavljam granice. Glumim mir dok u meni vrije. Dopustim da me pregaziš da bih te “volio/la”)

Zašto je poštovanje u ljubavi ključno? Bez poštovanja ljubav je u neravnoteži, ranjivost postaje opasna, svađa postaje rat…

Ljubav bez poštovanja može zvučati kao:

“Volim te, ali neću slušati.”
“Volim te, ali tvoje granice mi nisu važne.”
“Volim te, ali tvoje mišljenje je glupo.”
“Volim te, ali samo ukoliko se promijeniš.”

Poštovanje počinje i iznutra. Ne možemo iskreno poštovati druge ako stalno gazimo sami sebe. Zato se poštovanje u odnosima gradi paralelno s osobnim rastom, dok učimo postavljati i primati granice, izražavati sebe bez omalovažavanja drugog, biti autentični i otvoreni.

Ranjivost

Ranjivost nije istoznačnica za slabost. To je svjesna hrabrost, dozvola sebi da smo autentični, iskreni, bez garancije da će sve proći dobro. To nije emotivno preplavljivanje ni prepričavanje trauma, to je spremnost da pokažemo što nam je važno, iako ne znamo kako će druga osoba reagirati. Ranjivost je preduvjet autentične bliskosti, ali je moguća samo ako postoji emocionalna sigurnost.

Zaključno:

Ako želimo dublje, iskrenije odnose, morali bismo prestati pretpostavljati da iste riječi znače isto za sve nas. Ljubav, sigurnost, povjerenje, poštovanje i ranjivost nisu samo pojmovi, već iskustva, procesi, odluke koje se svakodnevno žive, grade i preispituju.

Otvorena komunikacija počinje pitanjem:
„Što za tebe znači…?“
„Kako ja to mogu prepoznati kod tebe?“
„Što ti treba da bi se osjećao/la viđeno, sigurno, poštovano?“

Samo tako prestajemo govoriti “istim riječima različite jezike” i počinjemo stvarno slušati, osjećati i biti tu jedno za drugo.

Image by 👀 Mabel Amber, who will one day from Pixabay
Image by patharawon monapatpiboon from Pixabay