Čuvajmo hranu – čuvajmo planet

Bacanje hrane i okoliš
Kad bacimo hranu, ne gubimo samo komad kruha ili pola tanjura tjestenine, gubimo i sve resurse koji su uloženi da bi ta hrana nastala: vodu, energiju, zemljište, rad ljudi. A kada završi na odlagalištu, hrana se razgrađuje bez kisika (anaerobno) i stvara metan, staklenički plin koji je puno snažniji od ugljičnog dioksida. Procjene UN-a govore da je 8–10 % globalnih emisija stakleničkih plinova povezano s bačenom hranom.

Koliko bacamo
U Hrvatskoj, kao i u EU, više od polovice bačene hrane dolazi iz kućanstava, upravo iz naših frižidera i kuhinja, a ne iz restorana ili trgovina. Najčešće bacamo voće, povrće i kruh. Mladi doista statistički bacaju više, često zbog užurbanog života, impulzivne kupovine ili manjka planiranja obroka.

Zašto to radimo (i ljutimo se na sebe zbog toga)?
Jer je to gubitak na više razina: financijski (hrana je skupa), moralni (netko drugi možda nema za obrok) i ekološki (doprinosimo klimatskim promjenama).

Što pomaže?

• planirati kupnju (s popisom)
• spremati manje porcije i ostalo pojesti kasnije
• kreativno iskoristiti ostatke (npr. juhe, variva, krušne mrvice…)
• provjeriti rok trajanja (često „najbolje upotrijebiti do“ znači da je hrana i dalje sigurna nakon tog datuma)

Dakle, bacanje hrane doista utječe na okoliš, a male promjene u navikama u kućanstvu mogu napraviti veliku razliku.

Image by meineresterampe from Pixabay
Image by PublicDomainPictures from Pixabay