Zašto baš ja?

Kada nas pogodi nesreća, gubitak, bolest ili nepravda, često se pitamo: Zašto baš ja? Zašto meni?
Prirodno je tražiti smisao u boli. Teško je prihvatiti patnju kao dio života. Još teže je ne postaviti pitanje – zašto sada, zašto meni, zašto nama?

Ali zanimljivo je kako se rijetko sjetimo postaviti isto pitanje kada nam se dogodi nešto lijepo. Zašto sam ja zdrav, a netko drugi nije? Zašto ja imam dom, obitelj, priliku za osmijeh, dok neki nemaju ni sigurnost, ni zagrljaj?

U svakodnevici često zaboravimo da su i dobro i zlo i zdravlje i bolest i sreća i tuga – neodvojivi dijelovi života. Smjenjuju se, dolaze i prolaze, ne birajući uvijek logiku, redoslijed ni “zasluge”.

Dok svijet svakodnevno pogađaju potresi, bolesti, ratovi i gubitci, paralelno se događaju i tisuće predivnih stvari koje uzimamo zdravo za gotovo: nečije ozdravljenje, nečiji zagrljaj, prijateljsku poruku, miran san, topli obrok, novu priliku…

Sasvim je ljudski željeti da nas život poštedi neugodnih iskustava. Da sačuva naše najmilije, da život ide mirno, bez lomova. No, nije sve u našoj moći. I zato je mudrost, pa i zdrav izbor za naš um i srce, prihvatiti ono na što ne možemo utjecati, te učiti kako se nositi s neizbježnim.

Nije sve izvan nas. Kada stvari krenu loše, vrijedi pogledati i prema unutra.
Jesmo li i mi, svojim izborima, šutnjama, tvrdoglavostima ili bjegovima, pridonijeli tome? Jesmo li učili na prethodnim iskustvima? I kako se možemo drugačije postaviti – prema sebi, prema drugima, prema svijetu?

Kažu da zdrav čovjek ima stotinu briga, a bolestan samo jednu.
I upravo zato, dok smo zdravi, dok imamo dom, dok imamo koga nazvati, vrijedi zastati i zahvaliti. Ne iz krivnje, nego iz svijesti. Ne iz straha da ćemo to izgubiti, već iz radosti da to sada i ovdje imamo.

Zahvalnost ne briše teškoće, ali mijenja naš odnos prema životu.
Ne štiti nas od boli, ali nas čini otpornijima, dubljima, prisutnijima.

I zato, kad se idući put uhvatiš kako se pitaš: “Zašto baš meni?”  – zastani.  Promisli.

Image by Monty King from Pixabay

ostavite svoj komentar