Baterije i akumulatori – pravilno zbrinjavanje i recikliranje

Broj odbačenih baterija raste iz godine u godinu…

Tvari sadržane u starim baterijama i akumulatorima vrlo su opasne i štetne za okoliš. Stoga ih treba odvajati od ‘običnog’, ‘kućnog’ smeća i odlagati u posebne spremnike u reciklažnim dvorištima ili spremnicima predviđenim za tu vrstu opasnog otpada.
Baterija ili akumulator je svaki izvor električne energije proizvedene izravnim pretvaranjem kemijske energije, a koji se sastoji od jednog ili više primarnih baterijskih članaka koji se ne mogu puniti ili od jednog ili više sekundarnih baterijskih članaka koji se mogu puniti.

Postoje mnoge vrste baterija – jednokratne, punjive, one s iznimno toksičnim komponentama kao i one koje nisu toliko štetne. Opasnim otpadom smatraju se one baterije i akumulatori koji sadrže tvari kao što su živa, kadmij, olovo, nikal, cink, bakar, mangan i litij.
Zato je važno znati koje od njih moramo zbrinuti na pravilan način, kao opasni otpad.

Proizvođači su dužni označiti baterije i akumulatore znakom (simbolom) za odvojeno sakupljanje istih, a prodavatelji su dužni postaviti spremnike za odvojeno sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora u svom poslovnom prostoru ili u neposrednoj blizini. Dužni su preuzeti otpadne baterije i akumulatore iz svog prodajnog programa, uljučujući i otpadne baterije i akumulatore koji mogu biti sastavni dijelovi uređaja koje prodaju ili servisiraju – bez naknade i obveze kupovine od strane donosioca.

Automobilski akumulatori sadrže živu i njihovo nezbrinjavanje iznimno je opasno i štetno. Stoga je važno odložiti ih u reciklažna dvorišta i ne bacati zajedno s ostalim komunalnim otpadom.
Nikal-kadmijske (NiCd) baterije su punjive, ali nakon određenog broja ciklusa gube snagu i moraju se zbrinuti. Kadmij je teški metal i njegovo odlaganje u prirodi je štetno zbog mogućnosti zagađivanja podzemnih voda i ekosustava u cijelini.
Nikal-metal-hidridne punjive baterije nisu toliko opasne, no nikal i elektrolit koji sadrže ove baterije nisu posve bezopasni. I ove baterije treba odvajati i kada se skupi veći broj odnijeti u reciklažno dvorište.
Litijske jednokratne baterije se koriste u fotoaparatima. Ne sadrže visoko toksične komponente, ali prije odlaganja bi ih trebalo potpuno isprazniti (kako bi se potrošio metalni litij u njima).
Litij-ionske punjive baterije ne sadrže otrovne tvari pa ne postoji problem odlaganja. To je ohrabrujuća činjenica s obzirom da se koriste u sve većem broju mobilnih uređaja, prijenosnih računala i automobila na električni pogon.

Neke se baterije isplati reciklirati. Zašto odbaciti vrijednu sirovinu ako je možemo ponovno upotrijebiti? No, recikliranje baterija isplativo je samo ukoliko u pogone za recikliranje dođu baterije sortirane po kemijskom sastavu.

Važno je čitati deklaracije i prepoznavati oznake na proizvodima. Ono što se smatra opasnim otpadom treba zbrinuti kao opasni otpad, što je prikladno za recikliranje, reciklirati. Savjesno postupanje sa otpadom naša je obaveza.