Cijena vremena s tatom

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i na vratima naišao na svog petogodišnjeg sina.
Mališan reče ocu: „Tata, smijem li te nešto pitati?“
Otac: „Da, naravno, reci, što je?“
„Tata, koliko zarađuješ na sat?“
Otac ljuto odgovori dječaku: „To se tebe ne tiče.“
„Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?“ reče dječak.
„Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.“
„Oh.“ Odgovori dječak, spuštene glave.
„Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?“
„Što je tebi? Zašto se tako ponašaš?”

Dječak pokunjen otiđe u svoju sobu, a otac ostane razmišljati o njihovom razgovoru. Nakon nekog vremena prvotna ljutnja splasne i on se zapita nije li možda bio prestrog prema sinu. Odluči da mu ipak da tih 25 dolara.

„Jesi zaspao?“, upita stojeći pred vratima dječakove sobe.
„Ne, tata, budan sam.” odgovori dječak.
„Razmišljao sam… Možda sam bio prestrog prema tebi. Imao sam težak dan na poslu. Evo ti 25 dolara koje si tražio.“
Dječak se uspravi i reče: „Oh, hvala ti, tata!“. Uzme novac i ispod jastuka izvuče još jedan snop novčanica. Otac ga je začuđeno gledao.
Dječak polako izbroji svoj novac i pogleda oca.
„Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma sat vremena ranije da više budemo zajedno.“
Otac je ostao zatečen. Zagrlio je sina i rekao da će sutra doći ranije.

Ova priča samo je mali podsjetnik svim roditeljima koji naporno rade i izbivaju od kuće.

Image by StockSnap from Pixabay