Otpor i konflikt kao poruke

Često mislimo da konflikt počinje tek onda kad netko povisi ton, jasno se suprotstavi ili kaže “ne slažem se”. A u stvarnosti, konflikt često počinje puno ranije, onda kad ljudi prestanu biti stvarno prisutni.

Tiha napetost se u poslu može vidjeti kroz rečenice poput “ma, sve je u redu”, dok osoba zapravo više ne predlaže, ne pita, ne preuzima inicijativu ili radi samo minimalno, što baš mora.

U privatnim odnosima to izgleda slično: manje razgovora, manje znatiželje za drugu osobu, manje topline, više formalnog funkcioniranja. Nema nužno svađe, ali nema ni stvarnog kontakta.

Takav otpor ne treba odmah gledati kao neposluh, nezrelost ili pasivnu agresiju. Ponekad jest i to, ali vrlo često je signal da se nešto nije smjelo, moglo ili znalo izgovoriti na vrijeme. Iza povlačenja često stoji osjećaj da osoba nije čuta, da nema utjecaj, da se ne osjeća sigurno, da je izgubila povjerenje ili da više ne vidi smisao u uključivanju.

Posebno je zanimljiv taj “prividni pristanak”. Netko kaže da se slaže, ali ne stoji iza toga. Formalno je prisutan, ali emocionalno i mentalno više nije unutra. U organizacijama se to vidi kao slab angažman, sporo izvršavanje, prebacivanje odgovornosti ili šutnja na sastancima. U odnosima se vidi kao udaljavanje, kratki odgovori, izbjegavanje tema i osjećaj da je druga osoba “tu, ali nije tu”.

Zato je jedna od najvažnijih vještina, u vodstvu i u bliskim odnosima, prepoznati rane signale prije nego što prerastu u otvoreni sukob. Ne s ciljem da nekoga kontroliramo, nego da pitamo: što se ovdje zapravo događa?

Nekad je dovoljno otvoriti prostor jednostavnim pitanjima:

“Imam osjećaj da si se povukao/la. Jesam li dobro primijetio/la?”
“Postoji li nešto što ti smeta, a da nismo otvorili?”
“Što bi ti pomoglo da se ponovno uključiš?”
“Jesi li se složio/la zato što stvarno misliš da je to dobro rješenje ili zato što nisi vidio/la smisla raspravljati?”

U privatnim odnosima možda još jednostavnije:

“Nismo se posvađali, ali osjećam da smo se udaljili.”
“Ne želim pretpostavljati, ali važno mi je razumjeti što se događa.”

Naravno, za takav razgovor treba sigurnosti. Ako ljudi znaju da će zbog iskrenosti biti kažnjeni, ismijani, napadnuti ili proglašeni problematičnima, šutjet će. I tada otpor postaje podzemni, ne vidi se odmah, ali utječe na sve.

Otpor ne mora biti prepreka. Ponekad je to poziv na promjenu. i poruka.
Poruka da nešto nije dovoljno jasno, da netko nije uključen, da postoji nepovjerenje, da su granice prekoračene ili da osoba više ne vidi svoje mjesto u odnosu ili sustavu.

Najgore što možemo napraviti jest ignorirati tihe signale samo zato što nema otvorenog konflikta. Jer odsutnost svađe nije isto što i prisutnost povjerenja.

U poslu, kao i u privatnom životu, zdravi odnosi ne prepoznaju se po tome što nikad nema napetosti. Prepoznaju se po tome što postoji dovoljno sigurnosti da se napetost može izgovoriti prije nego što postane udaljenost, cinizam ili prekid kontakta.

Image by Pexels from Pixabay