Kako postaviti granice, potaknuti samostalnu igru i ostati miran roditelj

Za mnoge roditelje, osobito samohrane i one bez puno podrške, mobitel i igrice često postaju nužno zlo, način da dijete bude zauzeto dok oni pokušavaju doći do daha (odmoriti, obaviti nešto…).

Ako ste se našli u tom začaranom krugu, znajte: nisi sam/a i nisi loš roditelj. Samo pokušavaš preživjeti.

Ali što kad želiš bolje? Kad želiš pomoći svom djetetu da se oslobodi ekrana i nauči igrati se, stvarati, biti samodostatno? Evo kako možda možemo početi, korak po korak:

Postavi jednostavne, jasne granice (i drži ih se)

Djeca traže granice, koliko god protestirala. Pravila trebaju biti kratka i konkretna.
Primjerice:
„Igrice igraš jedan sat poslijepodne, nakon ručka.“
„Ujutro i navečer mobitel stoji na polici, nije dostupan.“

Važno: ne ulaziti u svakodnevna pregovaranja. Pravilo je pravilo. Da, u početku može biti suza, ljutnje, pokušaja nagovaranja i to je normalno. Kad dijete vidi da je roditelj miran i nepokolebljiv – prestat će. Neki su izuzetno uporni, ali i oni s vremenom prestanu. važno je zadržati stav i mir.

Alternative koje dijete može samo istraživati

Pitaj se: Što bi ga moglo zabaviti osim igrica? Svakom djetetu je to nešto drugo.

Evo nekoliko ideja:

• lego ili slične kocke
• bojice, markeri, vodene boje (bojanje na papiru, bojanje kamenja, bojanje tkanine, kartona ili sl.)
• plastelin, glina
• slagalice, memory igre
• knjige, stripovi
• stvaranje „tvrđava“ od jastuka i deka
• „laboratorij“ na balkonu (boce vode, pijesak, kamenčići)

Početi s pet minuta zajedničke igre i onda se lagano povući. Svaki dan može trajati sve duže.

Olakšati sebi — ne očekivati savršenstvo

Ne moraš biti roditelj koji nikad ne plane. Ne moraš biti uvijek strpljiv/a. Važno je da većinu vremena pokažeš djetetu da ga voliš i da mu želiš pomoći da odraste. Ako vikneš, ispričaj se:
„Mama/tata je umona/an i zato imam kratak fitilj. Oprosti, pokušajmo iz početka.“.
To djetetu pokazuje: svi griješimo, i to je u redu. važno je ispričati se (iskreno).

Pronaći svoj trenutak odmora

Znam da zvuči teško kad si iscrpljen/a, ali i desetak minuta dnevno mogu napraviti razliku. To može biti:

• tiha kava ili čaj
• nekoliko dubokih udaha uz otvoren prozor
• omiljena pjesma dok dijete crta

Poticaj nam može biti činjenica da smo mi najvažniji uzor djetetu kako je važno brinuti o sebi.

Pitanja za razmišljanje:

Koji dio mene želi da dijete odmah posluša i sve bude lako i mogu li danas biti nježniji prema sebi kad nije tako?
Što bi bilo moguće kad bih vjerovao/la da će se moje dijete s vremenom naučiti nositi s dosadom?

Poticajne rečenice za roditelje

„Danas ne moram sve riješiti. Danas činim što mogu.“
„I ovo teško razdoblje je prolazno.“
„Svaki mali korak danas — korak je prema većem miru sutra.“
„Nisam sam/a u ovome. Roditeljstvo je izazovno za sve.“

Primjeri rečenica za postavljanje granica

„Sada je vrijeme bez ekrana. Znam da ti nije drago, ali tako je dogovoreno.“
„Prvo igramo memory, poslije možeš sat vremena igrice.“
„Mobitel stoji ovdje do 15 sati. Poslije ćemo ga zajedno uzeti.“

Primjer Plana aktivnosti bez ekrana za vikend

9:00 – doručak + 10 min crtanja / LEGO
10:00 – šetnja / vožnja bicikla / igra na balkonu
12:00 – ručak + 1 sat igrica (poslije ručka)
14:00 – slagalica / knjiga / plastelin
16:00 – slobodno vrijeme vani ili u sobi
18:00 – zajednička večera, pričanje priče
19:00 – smirivanje, spremanje za spavanje

Naravno, plan je u redu prilagoditi ritmu svoje obitelji. Važno je da budemo blagi prema sebi kad plan „pukne“. Vježba čini majstora.

Za kraj…

Ako imate osjećaj da niste dovoljno dobri jer nekad popustite, jer se osjećate iscrpljeno, znajte da je baš taj trud da stalno iznova pokušavate, ono što vas čini dovoljno dobrim roditeljem.
Djeca rastu i uče u ljubavi, u pokušajima, u nesavršenosti. A vi ste djetetu upravo sada ono što mu najviše treba: prisutnost, koliko god bila umorna.

Image by Joshua Choate from Pixabay