Janusz Korczak – život posvećen djeci
- Datum objave:
- Komentara:
- Ispišite članak

„Reformirati svijet znači reformirati odgoj“
Poljski liječnik židovskog porijekla, bio je moderni pedagog, autor mnogih izdanja, društveni djelatnik, časnik poljske vojske. Smatra se jednim od začetnika pedagoške škole „moralnog” odgoja.
Proslavila su ga njegova izdanja iz područja teorije i prakse odgoja (24 knjige i više od 1400 tekstova). U njegovu književnu ostavštinu ulaze i memoari koje je pisao tijekom Drugog svjetskog rata.
Začetnik je ideje o promicanju prava djeteta. Kao ravnatelj sirotišta osnovao je dječji sud časti pred kojim su odgovarali i odgojitelji, a djeca su bila ta koja su razmatrala i odlučivala o prijavljenim slučajevima. Time je pokazao svoju vjeru u djecu i mlade za koje je skrbio.
Rodio se u Varšavi u židovskoj obitelji. Nakon što umu se otac razbolio i umro, kao sedamnaestogodišnjak je pomagao uzdržavanju obitelji davanjem instrukcija.
Kao dijete puno je čitao. 1898. započeo je sa studiranjem na Medicinskom fakultetu Carskog sveučilišta u Varšavi. Tijekom studiranja upoznao je najsiromašnije varšavske četvrti i njihovih stanovnika, radnika i proletera.
One godine kad je diplomirao kao liječnik unovačen je u rusku carsku vojsku. Sudjelovao je u rusko-japanskome ratu i 1906. vratio se u Varšavu. Radio je kao pedijatar u dječjoj bolnici gdje je požrtvovno ispunjavao svoj liječnički poziv. Liječio je i siromašne, često od njih uzimao samo simboličnu naknadu, a nerijetko bi im sam kupovao potrebne lijekove.
Usavršavao se i u inozemstvu, slušao predavanja, odrađivao praksu u dječjim bolnicama, posjećivao odgojne i udomiteljske ustanove. Svoj život posvetio je dobrobiti djece. 1906. objavio je roman „Salonsko dijete“ koji su toplo dočekan i od strane čitatelja i od strane književnih kritičara. Postao je poznat i tražen pedijatar. 1909. pridružio se židovskoj Udruzi „Pomoć za siročad“ te nekoliko godina kasnije postao direktor Doma za siročad koji je osnovala udruga.
Vrlo popularna je bila i njegova radijska emisija u kojoj se obraćao i najmlađim slušateljima na jednostavan način govoreći važne stvari. 1936. emisija je ukinuta zbog sve snažnijeg antisemitskog ozračja i vanjskih pritisaka. Na radio se vratio dvije godine kasnije.
Nije prihvaćao diskriminirajuće obilježavanje Židova Davidovom zvijezdom. Zadnja tri mjeseca života proveo je u varšavskome getu kojeg je uporno odbijao napustiti. Jedno kolovoško jutro 1942. područje geta na kojemu se nalazilo i Korczakovo sirotište (tzv. mali geto) opkolile su SS-trupe te ukrajinske i latvijske policijske postrojbe. Bio je to dan deportacije iz geta. Korczak je poveo povorku svojih štićenika od oko 200 djece i desetak odgojitelja. Njihov put postao je legendaran i ima niz verzija. Kako god bilo Janusz Korczak poginuo je zajedno sa svojim štićenicima u nacističkom logoru smrti, u plinskoj komori, Treblinki. Ostao je sa svojom djecom do zadnjeg časa.
Korczak je od rane mladosti iskazivao interes za djecu, odgoj, pedagogiju. Inspiriraciju je nalazio u progresivnim idejama tadašnjih autoriteta na polju pedagogije (Johna Deweya, O. Decrolya, M. Montessori, J. H. Pestalozzija, H. Spencera, F. Fröbela, L. Tolstoja i drugih). Nije bio samo teoretičar, niz godina radio je s djecom, kao odgojitelj i kao društveni djelatnik i ravnatelj doma za siročad. Bio je uporni zagovaratelj dječjih prava i dijaloga s djecom. Njegov pristup odgoju utjecao je na poslijeratno zakonodavstvo i doprinos Poljske u pripremanju Deklaracije o pravima djeteta iz 1959. kao i Konvencije o pravima djeteta koju je Generalna skupština UN-a usvojila 1989.
Protivio se uvriježenom konzervativnom stajalištu o tradicionalnoj obitelji kao osnovnoj i najvažnijoj stanicom društva. Nije podržavao ni jednu političku ideologiju ni obrazovnu doktrinu.
Najvažniji elementi Korczakove koncepcije odgoja su:
- Ne očekivati da dijete bude ono što mi želimo da bude..
- Ne tražiti od djeteta da vrati ono što smo mi učinili za njega. Dali smo mu život, kako bi nam se odužio? Jednog dana ono će dati novi život, a njegovo dijete još jedan i tako dalje.
- Ne istresati se na dijete zbog naših problema, da u starosti ne bi jeli suhi kruh.
- Ne gledati na djetetove probleme s visoka. I djetetu može biti teško, ponekad i teže jer nema dovoljno životnog iskustva.
- Ne ponižavati dijete.
- Ne zaboraviti da su najvažniji susreti oni s djecom.
- Ne zamarati se ako ne možemo učiniti nešto za svoje dijete. Važno je dati najbolje od sebe.
- Naučiti voljeti i cijeniti tuđu djecu i nikada im ne činiti ono što ne bi učinili svom djetetu.
- Voljeti svoje dijete takvo kakvo je. Uživati s njim i radovati mu se.
Image by Sabrina Eickhoff from Pixabay
ostavite svoj komentar