Kad čekamo i kad nas čekaju

Jeste li primijetili koliko je iskustvo vremena različito ovisno o tome u kojem smo položaju: čekamo li nekoga ili netko čeka nas?

Onaj koji čeka najčešće osjeća nelagodu. Minuta traje kao vječnost, pogled na sat postaje sve češći, u tijelu se nakuplja nemir. Ukoliko pritom kisnemo na kiši, gladni smo, umorni, sami, imamo i kasniji dogovor s nekim, neku drugu obavezu ili nešto drugo drugo – doživljaj čekanja postaje još teži.

S druge strane, onaj koga se čeka obično juri da stigne. Njemu ili njoj vrijeme leti, minuta se pretvara u pet, a pet u deset i dok trepne, već kasni.

Vrijeme nije samo ono što mjeri sat – ono je i osjećaj. Kakav ćemo osjećaj vremena imati ovisi o tome je li nam ugodno dok čekamo, imamo li društvo, jesmo li siti, smireni, dobro raspoloženi… Ovisi i o tome koga čekamo, zašto čekamo, od naših očekivanja i niza drugih objektivnih i subjektivnih okolnosti.

Možda bismo, imamo li sve rečeno na umu, drugačije čekali. S malo više strpljenja i razumijevanja. Ili bismo češće požurili stići na vrijeme, znajući da tamo negdje netko čeka i da mu minute možda traju puno duže nego nama.

Image by Jan Vašek from Pixabay
Image by Mohamed Hassan from Pixabay