Kako potaknuti dijete da obavi kućanski posao

Dijete već od dobi od četiri ili pet godina može odraditi neke jednostavnije kućanske poslove, a starija djeca mogu značajno doprinijeti u tom segmentu.

Obiteljske svađe iznimno se često događaju zbog neslaganja oko kućanskih poslova i obiteljskih obaveza, a jedan dio tih svađa na dijete odnosno djecu. Roditelji previše često od djeteta dobiju odgovor „budem“, „budem kasnije.“ i slične kojima djeca odgađaju izvršavanje poslova. Dogodi se i to da roditelji ne dobiju nikakav odgovor jer dijete gleda u mobitel i ne doživljava ih.

Razlog zbog kojeg djeca ne vole obavljati kućanske poslove isti je onaj zbog kojeg ih i odrasli često izbjegavaju: riječ je o ponavljajućim aktivnostima koje uglavnom nisu zabavne. Djeca nemaju dovoljno zrelosti kako bi osvijestila važnost tih poslova i činjenicu da im je bolje napraviti što se od njih traži jer će tada vjerojatnije dobiti i vrijeme za zabavne aktivnosti, a izbjeći svađanje s roditeljima. Umjesto toga ona odgađaju, zavlače, izbjegavaju i slično, kako bi izbjegli tih pola sata ili sat nezabavne aktivnosti.

Roditelji ulaze u  začarani krug prigovaranja i nezadovoljstva i na kraju, čak i kad se odradi neki posao, svi budu nezadovoljni, ljuti, frustrirani.

Pristup elektronskim uređajima može biti koristan alat za poticanje djeca da sudjeluju i u onim aktivnostima koje im nisu privlačne. I zato im pristup tim uređajima treba biti određen: dijete treba znati kada se njima može koristiti i u koje svrhe, a nikako cijelo vrijeme ili kad god to poželi.
Želi li više od dogovorenog – to bi trebalo zaraditi/zaslužiti.

Savjetujemo:

1. Ukloniti distrakciju
Prekinuti ono što dijete radi, a što ga ometa u tome da odradi posao koji mu je povjeren. Najčešće je riječ o ekranu koji treba ugasiti (TV, mobitel, računalo, tablet). Nema povratka toj zabavi dok posao nije odrađen. Najbolje je s djetetom unaprijed razgovarati i dogovoriti pravilo „nema igranja dok se ne odradi  obaveza“. Savjetujemo izbjegavati moraliziranje (o tome zašto je važno odraditi neki posao) i usmjeriti se na djetetove interese („Znam da se voliš igrati na računalu i rado ću ti to dopustiti nakon što odradiš ono što smo dogovorili.“)

2. Odrediti vremenske okvire
Vremenski okviri unutar kojih neki posao treba biti odrađen izbija im iz rukava adut „budem“ (ne odbijam, hoću, samo ne sada). Na taj način ne govorimo im da to trebaju početi obavljati istog trena, ali im dajemo do znanja do kada treba završiti posao. Premda se načelno to svodi na isto, psihološki djeluje različito. Domišljati roditelji vremenski okvir postave kao izazov („Da vidimo možeš li to napraviti unutar 20 minuta.“). Oni još domišljatiji uključe i poticaj, nagradu za brzo djelovanje („Ako uspiješ odraditi posao unutar 20 minuta za toliko ćemo produžiti vrijeme za igru.“). Poanta je ubaciti u zahtjev poticaj i malo uzbuđenja.  

3. Koristiti džeparac kao alat
Džeparac koji dajemo djetetu za troškove poput prehrane, slatkiša, da se nađe i sl. trebalo bi povezati s odrađivanjem kućanskih poslova (kad ne odradi svoj dio gubi dio džeparca, kad ga roditelj mora podsjetiti više puta također i sl.). U slučaju da posao odradi drugo dijete (brat/sestra) u redu je prepustiti mu/njoj dio oduzetog džeparca. Na taj način dijete uči važnu lekciju.   

4. Što-kako-kada
Djetetu treba objasniti koji su njegovi zadaci, kako bi ih bilo poželjno napraviti i u kojem vremenu (zadati rok). Rokove je dobro odrediti u skladu s djetetovim školskim/vrtičkim i drugim obavezama).  Najbolje je (kada se može), pokazati djetetu kako nešto obaviti i objasniti mu zašto se to tako radi. Većina djece nastojat će pojednostaviti posao i odraditi ga što brže. Tu dobro dođe malo roditeljske fleksibilnosti. Dijete ne može odraditi posao poput odrasle osobe no, dopustimo li previše površnosti i brzanja ono neće naučiti lekciju (da sve što radimo trebamo raditi s pažnjom, s trudom i na vrijeme).

Općenito govoreći, prije nego dijete sjedne pred TV, uzme igraču konzolu ili mobitel u ruke, krevet bi trebao bi trebao biti pospremljen, soba uredna, smeće odnešeno, trava pokošena, zadaća napisana i sl. Na taj način učimo dijete da prije zabave i slobodnog vremena treba riješiti svoje odgovornosti. Teže je odvući dijete od zabavne aktivnosti i pridobiti ga za rješavanje poslova nego preventivno dogovoriti i pridržavati se pravila: prvo odgovornosti, onda zabava i slobodno vrijeme.  

5. Odgovornost ili dosada
Dijete ne bi trebalo birati između odgovornosti (obavljanja posla) i zabave. Izbor bi trebao biti: odgovornost ili dosada. Znači, dijete bi trebalo razumjeti da nema zabave dok ne obavi ono što je njegova odgovornost. Alternativa neobavljanju posla može biti samo dosada (oduzimanje mobitela, tableta, računala, TVa dok posao nije obavljen). Kad su roditelji dosljedni u primjeni ovog obiteljskog pravila većina djeca odluči obaviti dogovoreni posao.
 

6. Ne koristiti kućne poslove kao kaznu
Roditelji nerijetko djecu kažnjavaju kućnim poslovima. Na taj način dijete dobiva krivu poruku. Kućni poslovi trebali bi biti odgovornost svih članova obitelji, bez obzira na njihovo ponašanje.

7. Pohvale i nagrađivanje
Pohvala djeluje motivirajuće i stoga je važno pohvaljivati kada dijete uloži trud i obavi neki kućni posao. Neki roditelji imaju i sustav nagrađivanja (za svaki odrađeni posao dijete dobije plus, određeni broj pluseva znači nagradu). Nagrada može značiti više vremena za igranje igrice, neka slastica, odlazak u kino ili nešto slično što dijete voli ili želi. Važno je da nagrada djetetu bude smislena.  

Image by Oleksandr Pidvalnyi from Pixabay