Kockanje – kamen oko vrata

Standard naših građana strmoglavo pada, a količina uplaćenog novca u igrama na sreću raste…

Kockaju se muškarci i žene, mladi i stariji… 1-3% odraslih u općoj populaciji može se kvalificirati kao patološke kockare. Muškarci prednjače u odnosu na žene (2:1), većina kockara u dobi je između 35-54 godine, a čak 20% u dobi je iznad 55 godina.
Broj adolescenata ovisnika o kockanju u stalnom je porastu. Zakon u našoj zemlji zabranjuje klađenje maloljetnicima, ali kontrola se ne provodi sustavno, a sankcije još manje. Pohodi na kladionice počinju već u osnovnoj školi. Roditelji često na kockanje ne reagiraju alarmantno, a nerijetko će dijete kockanje upoznati prateći svoga tatu u kladionicu.

Iako činjenice i statistički podaci govore kako je kockanje (i klađenje) u našoj zemlji poprimilo epidemijske razmjere, javnost još ne prepoznaje ovaj fenomen kao ozbiljan društveni problem.
Ovisnost o kockanju i klađenju teška je bolest koju treba liječiti. Radi se o poremećaju nagona. Depresija, anksioznost, nizak prag samopoštovanja, emocionalna nezrelost, poremećeni obiteljski odnosi, loša financijska situacija i dr. fakori su koji osobu’ guraju’ u kockanje.
Ponuda je velika. Iskušati sreću na kocki i klađenju nikada nije bilo lakše i dostupnije. Televizija, internet, trgovački centri, sa svih strana stižu poruke ‘pokušaj sreću‘. Kladionice i kockarnice, lutrija i internet podijelili su stanovništvo na one koji od kocke zarađuju i one koji od kocke boluju, s tim da je ovih drugih znatno više.
Na liječenje se javljaju osobe kada su već očajne, iscrpljene, natjerane od strane obitelji..

Tipična priča ide otprilike ovako: Osoba počinje sa manjim ulozima, tek tako zabave radi. Ukoliko bude te ‘sreće’ da nešto dobije na samom početku, to osobu ponese i ona samu sebe uvjeri kako ima sreće i uspjeha u kockanju. Želi još… Prijatelji se dive, ona raste u svojim očima. Povećava ulog. Ukoliko osobu ponovno posluži ‘sreća’, to je to. No, kolo sreće se okreće, red dobitaka , red gubitaka, ali osoba vjeruje da je to prolazno.
Tu je i taj nezamjenjiv osjećaj prisutan tijekom kockanja (adrenalin se luči u velikim količinama). Patološki kockar neprekidno juri za tim osjećajem. Dobitak više nije osnovni poticaj, dobitak je neophodan da bi i dalje mogao ostati ‘u igri’. Nije važno kako, zadužiti se, prevariti, ukrasti, posuditi… Sve važne stvari u životu (obitelj, posao, prijatelji) dolazi u drugi plan, što rezultira razvodima, obiteljskim svađama, problemima na poslu, nesuglasicama sa prijateljima (posuđuju, a ne vraćaju novac, obećavaju i sl), umorom, depresijom, prekomjernim pijenjem, uzimanjem kemijskih supstanci za lakše podnošenje cijele situacije….

Kockanje je kamen oko vrata onome koji kocka, a kockari su u pravilu gubitnici.
Rijetkima se posreći da vrate uloženo, a vrlo rijetkima da dobiju više… Priče onih koji su ostvarili san o dobitku na lutriji, kocki ili na neki sličan način sve su, samo ne priče o sretnom i lagodnom životu. Što lako dođe, lako i prođe…

Liječenje
Kao što smo već napomenuli, patološko kockanje ozbiljna je ovisnost i zahtijeva ozbiljan pristup. Liječenje je dugotrajno i teško. Kao i kod svake druge ovisnosti, uloga i podrška obitelji i prijatelja neporocjenjiva je za uspjeh terapije.

Savjet: Ne čekajte da problem eskalira. Reagirajte što je moguće prije.