Komorač

Aromatičan i ljekovit…

Komorač (lat. Foeniculum vulgare) iz porodice štitarki, poznajemo još i pod nazivima slatki kopar, slatki anis, divlja mirodija, morac, janež i morač. Potječe iz Sredozemlja. U našoj zemlji raste po kamenjarima Primorja i Dalmacije. Vrste srodne komoraču su anis, celer i kim.

To je samonikla, divlja ili uzgojena biljka s zadebljanim korijenom (koji se skuplja od sredine ožujka do kraja travnja) iz kojeg u pravoj godini izrastu listovi (koje se mogu skidati cijelo ljeto) sastavljeni od niza malih listića, a u drugoj visoka stabljika (do 2 metra) s listovima i cvjetovima sakupljnim u cvatove. U plodu se nalazi stotinjak malih, aromatičnih sjemenki bogatih eteričnim uljima koje se koriste kao začin.
Aroma komorača varira – divlji komorač ima gorkasti okus, a pitomi ili slatki komorač ima okus jako sličan anisu – taj najčešće upotrebljavamo u kulinarstvu.
Niskokaloričan je (31 kcal/100g), sadrži oko 1% proteina, 0,2% masti, 7% ugljikohidrata, dijetalna vlakna, te važne elemente u tragovima kao i aminoliseline. Izvrstan je izvor kalcija, mangana, vitamina C. Sjemenke komorača nešto su kaloričnije (350 kcl/100 g), ali su zato bogate fitosterolima, manganom, željezom, magnezijem, kalcijem, bakrom, fosforom, cinkom, vitaminom C i vitaminima B kompleksa (niacinom-B3, tiaminom-B1, piridoksinom-B6 i riboflavinom-B2).
U njegovu nutritivnom sastavu posebno se ističu flavonoidi snažnog antioksidativnog djelovanja i komponente eteričnih ulja koje, kako su pokazala provedena istraživanja, djeluju protuupalno i antikancerogeno.
Bogatstvo dijetalnim vlaknima razlog je pozitivnom utjecaju komorača na funkciju crijeva i sprječavanje razvoja bolesti crijeva, pozitivnom utjecaju na smanjenje kolesterola i masnoće u krvi, na zdravlje srca, razvoj dijabetesa tipa 2 i probleme sa prekomjernom težinom.

Sjemenke i korijen komorača sastavni su dijelovi čajeva za čišćenje organizma. Eterično ulje iz sjemenki komorača suzbija nadutost i smiruje grčeve želuca i crijeva. Dobiva se destilacijom vodenom parom iz sjemenki. Nalazimo ga u sastavu antireumatskih sredstava za masažu, a za liječenje bolova u grlu i promuklosti uzima se sa šećerom ili u vodi. U aromaterapiji se preporuča upotreba samo esencijalnog ulja slatkog varijeteta. Oprez je potreban da se ovo ulje ne zamijeni sa opasnim gorkim komoračom koji sadrži velike količine ketona.

Komorač povoljno djeluje na imunitet, na rad stanica, na živčani sustav i dobro raspoloženje, kod kašlja i hunjavice. Iz plodova se pripravlja čaj za želudac i crijeva koji djeluje blago umirujuće, blagog je i ugodnog okusa i idealan je za djecu.

Kod kupnje treba obratiti pozornost da bijelozelena lukovica bude čvrsta, bez oštećenja i znakova truljenja, listovi svježi i zeleni, a stabljike čvrste i ravne. Cvjetovi na stabljikama znak su prezrelosti komorača. Manje lukovice su čvršće i manje vlaknaste.
Stajanjem gubi aromu pa ga je najbolje pripremiti što prije nakon kupnje, a čuvati se može do 4 dana u hladnjaku u pretincu za povrće. Može se i zamnrznuti (nakon postupka blanširanja), ali dosta izbgubi na aromi.
Sjemenke komorača treba čuvati na hladnom (može i u hladnjaku) i suhom, u zatvorenoj posudi, do šest mjeseci.
Za pripremu jela od komorača upotrebljavaju se svi dijelovi. Odrežu se stabljike i dno lukovice, odstrane se vanjski dijelovi, ispere se pod mlazom vode i nareže već prema načinu pripreme.

Najbolje je konzumirati ga svježeg. Izvrstan je u salatama, kombinira se sa raznim voćem i povrćem. Može se jednostavno začiniti maslinovim uljem, staviti u sendvič (umjesto zelene salate), preliti jogurtom, dodati u omlet, staviti u rižoto, u tjesteninu, u umake, u juhe, variva, može se pirjati, peći, gratinirati…