Maria Montessori

Maria Montessori, rođena je krajem kolovoza 1870. godine u Italiji (Ancona).

Odrasla je kao jedinica, u  imućnoj i obrazovanoj obitelji. Usprkos željama svojih roditelja da postane učiteljica Maria je upisala i diplomirala medicinu na dječjem odjelu sveučilišne psihijatrijske klinike u Rimu i postala prva žena liječnica u Italiji 1892. godine. Tu započinje svoj radni vijek.

Maria Montessori smatra promatranje djece ključnim u cilju shvaćanja djetetovih mogućnosti i sagledavanju potreba u samostalnom razvoju. Montessori metoda u potpunosti uvažava dječju individualnost, samomotivaciju, jedinstvenu dječju sposobnost samorazvoja i usavršavanja vlastitih sposobnosti te razvijanje potencijala.

Poticala je osjetilno stjecanje znanja, samostalnost i samoaktivnost. Razvila je posebno oblikovan didaktički materijal, autentičan i univerzalan, podijeljen na materijal za vježbe praktičnog života, materijal za jezik, materijal za razvoj osjetila, materijal za matematiku i materijal za kozmički odgoj. Navedeni materijali potiču razvoj osjetila, pružaju mogućnost konkretnog razumijevanja apstraktnih pojmova i učvršćuju vezu mozga i ruku.

Montesssori je smatrala da je dobro pripremljen odgajatelj temelj promjena u obrazovanju. Odgojitelj djetetu pristupa individualno te mu pruža indirektnu pomoć za samoodgoj.

Osnovno načelo Montessori pedagogije glasi „Pomozi mi da to učinim sam“.

Maria Montessori u svojoj tridesetoj godini života upisuje studij antropologije, psihologije i filozofije odgoja. Suradnja s kolegom dr. Giuseppeom Montesanom završila je Marijinom trudnoćom. Dijete se rađa izvan braka što je u to vrijeme predstavljalo veliku društvenu prepreku. Maria ju, nevjerojatnom snagom i upornošću, prevazilazi i nastavlja sa svojom životnom misijom. Dijete rađa u tajnosti i povjerava ga na čuvanje jednoj obitelji na selu. Koliko joj je teško pala odluka naslućuje se iz njezinih radova u kojima uvijek iznova ističe važnost i potrebu čvrste veze djeteta i majke u prvim mjesecima života. Kao odrastao čovjek njezin je sin postao njezin dugogodišnji vjerni pomoćnik i suradnik.

Imala je izniman osjećaj za smisao i svrhu ljudskog života, zaokupljena čovjekom, svjesna da je svako biće dio ukupnog sklada čitavog svemira. Prema njenom shvaćanju odgoj nema svrhe ako se dijete odgojnim postupcima ne usmjerava ka dobrom.

Tražila je promjenu dotadašnjeg pristupa odgoju djece, promjenu ponašanja odraslih prema djeci te razvila pedagošku metodu koja je potpuno drugačija od uobičajenih pedagogija. U njezinu središtu je dijete, a cilj je ostvarenje svih njegovih prirodnih potencijala u neovisnoj i odgovornoj odrasloj osobi.

Godine 1909. objavljuje knjigu „Il Metodo“ koja je prevedena na dvadesetak jezika. Iste godine organizira prvi tečaj za učitelje i druge zainteresirane osobe, na kojem izlaže svoje ideje i prikazuje materijal. 1913. godine organizirala je prvi međunarodni tečaj za učitelje u Rimu.

Godine 1929. uz sinovljevu podršku osniva međunarodno udruženje: Association Montessori Internationale, koje je organiziralo međunarodnu razmjenu stručnjaka te osposobljavanje učitelja i odgajatelja. U dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća osnivaju se Montessori udruženja u Nizozemskoj, SAD-u, Švicarskoj, Indiji, Pakistanu i mnogim drugim zemljama.

Godine 1949. nominirana je za Nobelovu nagradu za mir.
Umrla je 6. svibnja 1952. godine u Nordwijku kraj Amsterdama.

Photo courtesy of Pixabay