Naučeni optimizam

Ako nisi optimist nauči biti!

Svakodnevno nas preplavljuju pesimistične misli iz kojih se teško „izvučemo“. Često razmišljamo da ne možemo značajno utjecati na situacije u kojima se nađemo i lako odustajemo.

Poznati psihoterapeut i pisac Jorge Bucay ispričao je zanimljivu priču o sloniću koji je, kao mali, bio vezan lancem za kolac. Slonić se svaki dan trudio potrgati taj lanac, no nikako nije uspijevao. Kada je slonić narastao, zasigurno je bio dovoljno jak i velik da se otrgne s lanca, no to nije niti pokušao.

Ljudi se često ponašaju na isti način u različitim životnim situacijama, vodeći se mislima „Ja to ne mogu i nikada neću moći!“
To je naučeno stanje bespomoćnosti u kojemu osoba odustaje uslijed uvjerenja kako njezini postupci ne mogu značajno utjecati na ishod situacije, čak i kada ima priliku pomoći sebi, priliku za promjenom ili popravljanjem štete koju nosi ta ista situacija.
Dobra vijest je da za bespomoćnost postoji lijek, a to je učenje optimizma!

Martin Seligman, otac pozitivne psihologije, ističe da biti optimističan znači vjerovati kako je sve što nam se događa točno onako kako treba biti (ne nužno dobro ili loše). Vjera da uspješno možemo rješavati male zadatke svaki dan, bez obzira na prošlost i budućnost, jačat će naše samopouzdanje oko rješavanja velikih zadataka i izazova. Biti optimističan znači vjerovati kako nam se svakoga dana pružaju nove mogućnosti i prilike za to da budemo uspješni. Naravno, potrebni su angažman i upornost da bi vjera imala veliku snagu – promjena se ne događa preko noći!

Stoga, u nekom od sljedećih životnih izazova, umjesto ležanja u krevetu s crnim mislima, predlažem čitanje knjige, slušanje muzike ili šetnju prirodom s fokusom na ono što čujete, vidite i osjećate u tom trenutku. Ne zaboravite da Sunce izlazi svaki dan, bez obzira na kaos na Zemlji!

Tea Bošnjak
Socijalna pedagoginja