Odnos s liječnikom

U knjizi „Priče koje iscjeljuju“ autorica Rachel Naomi Remen puno govori o važnosti odnosa liječnik – pacijent.

Dieter, čovjek obolio od raka jetre, u jednom je razgovoru povjerio autorici koliko je njemu bio važan razgovor s njegovim liječnikom onkologom.
Rak mu je promijenio život. Život s bolešću bio je daleko od uobičajenog, normalnog svakodnevnog života. Često je bio usamljen. Imao je osjećaj da mnogi njegovi znanci i prijatelji ne žele, ne mogu slušati ili nisu u stanju razumjeti njegovu situaciju i život s kojim se nosi. Svojom šutnjom i izolacijom štitio je i sebe i njih.

Jedini čovjek s kojim je razgovarao bio je njegov liječnik. Petnaestak minuta svaki tjedan, nakon terapije, porazgovarao bi sa svojim liječnikom. Imao je osjećaj da ga on jedini razumije. Liječnik ga je slušao, nije tražio dodatna objašnjenja i nije se bojao njegove boli, tuge i bolesti općenito.

Nakon dugotrajne kemoterapije Dieter je, uvjeren kako mu ista ne pomaže, odlučio porazgovarati sa svojim liječnikom o mogućnosti prekida. No, zamolio ga je da i dalje dolazi k njemu na razgovor. Liječnik je odjednom postao udaljen i strogo poslovan. Rekao je Dieteru da, ukoliko prekine s kemoterapijom, ne može dolaziti k njemu niti na razgovor. „Odbijete li kemoterapiju, ja za vas ne mogu učiniti više ništa.“, rekao je Dieteru.

Dieter je nastavio dolaziti svaki tjedan i primati kemoterapiju ne bi li i dalje imao priliku razgovarati sa svojim liječnikom. Tih nekoliko trenutaka povezanosti i razumijevanja bili su mu neizmjerno važni. Uvijek je žalio zbog spomenute epizode i nemogućnosti njegova liječnika da shvati koliko je njemu razgovor bio važan i potreban.

Vjerujem da su se u ovoj priči pronašli mnogi bolesni i usamljeni ljudi…

“Doctor”- Image courtesy of Naypong / FreeDigitalPhotos.net