Pohvale i ono drugo…

Izgovaramo li barem dvije pohvale dnevno svojim ukućanima? Barem jednu? Je li jezik pohvaljivanja naš jezik komuniciranja ili na to ponekad ili češće od ponekad zaboravljamo?
I je li izricanje pohvale stvarno tako učinkovito?

Neobično je to koliko zapravo – jest! Pohvale kao da su zrake sunca koje prodiru dalje i dublje nego oštre riječi. Blage su i tope pred sobom razne prepreke.

Evo nekoliko pravila za izricanje pohvala:

  • odaberite pravi trenutak – kako osoba ne bi bila zaokupljena nečim drugim zamolite je za trenutak pažnje
  • gledajte osobu u oči
  • kada je moguće, stavite joj ruku na rame ili je zagrlite jer nježni dodiri su odlična poruka
  • izrecite pohvalu razgovijetno i dovoljno glasno
  • izrecite konkretnu pohvalu: ‘Hvala ti što me često pitaš za mišljenje. Tada osjećam da sam ti važna’. Pohvale tipa: ‘Ti si najbolja mama (žena)!’ – nekako nam ne ‘drže vodu’.

Nakon pohvale može doći na red ‘ono drugo’. Ali ne u istoj rečenici: ‘Dobro to radiš, ali bi to trebalo još ovako.’ Je li to zvučalo kao pohvala? Prije kao pokuda.
Umjesto toga, možete reći ovako: ‘Dobro to radiš. Možda bio ovaj dio mogla napraviti ovako?’ – tu ste izrekli pohvalu, a izolirali samo dio koji se ne obavlja kako treba i pokazali kako treba.

Važno je izreći i ‘ono drugo’

Ima jedna krilatica: ‘Hvala Vam na komplimentima koji gode mojim ušima. A sad mi, molim Vas, recite i ostala zapažanja kako bismo mogli napredovati.’
Jasno je da ne možemo komunicirati samo u pohvalama. Kada izgovorimo prvo pohvalu  i ‘ono drugo’ se brže, lakše i spremnije čuje.
Poželjno je biti autentičan i iskren i vježbati takvu komunikaciju.

Ivana Grabar, prof. pedagogije, psihoterapeut i socioterapeut

Image by Susanne Jutzeler, Schweiz, from Pixabay

ostavite svoj komentar