Priča iza osmijeha

Izreka “Ne poznaje bol tko nije doživio veliku sreću” pogađa bit našeg iskustva, sve doživljavamo u odnosu na ono što znamo ili smo iskusili.

Kad gledamo djecu u siromašnim sredinama, ona su često nasmijana jer žive u trenutku, imaju zajednicu, igru i međusobnu bliskost. Njihova sreća proizlazi iz onoga što im je dostupno, ne iz uspoređivanja s onim što bi mogli imati. U zapadnim zemljama, gdje je obilje veće, usporedbe su češće i kriteriji više pomaknuti pa sreća uvelike ovisi o tome kako se vidimo u usporedbi s drugima.

Često zaboravljamo da ta nasmijana djeca vrlo često odrastaju u okruženju tuge, zanemarivanja, gladi ili nasilja i da nerijetko misle kako je to jednostavno način na koji život funkcionira (ne znaju za drugačije). Njihova sreća, onaj osmijeh koji nas zadivi, ne mora biti znak da im ništa ne nedostaje, već da još nisu upoznali “drugi svijet” u kojem bi mogli uspoređivati. Ne boli ono za što ne znaš da bi mogao imati, sve dok ne doživiš suprotnost.

Tko je sretniji?

Djevojčica koja kilometrima ide po vodu s ostalim ženama iz sela možda je nasmijana jer osjeća pripadnost zajednici, ima obitelj ili prijatelje uz sebe, ili jednostavno zato što ne zna za drugačiji život. Ali iza njenog osmijeha je i teret (propušteno djetinjstvo, iscrpljenost, manjak prilika).

Djevojčica koja ide u školu, ne mora se udati s 13 godina i može birati svoj život možda se suočava s drugim izazovima (stres, očekivanja, siromaštvo), ali njezin svijet nudi druge mogućnosti (između ostalog i veću mogućnost izbora). Sloboda učenja, odlučivanja i kreiranja vlastite budućnosti je ogromna vrijednost.

Koja je sretnija? Nitko ne može reći. Možda niti one same to ne bi znale usporediti, jer nisu iskusile obje strane.

Možda možemo reći ovo: sreća nije u tome da imaš sve, nego da imaš priliku birati. Obrazovanje, prava i sloboda, to su alati koji djevojčicama i dječacima, u Africi i bilo gdje drugdje, daju šansu da budu ne samo nasmijani, nego i ispunjeni, jaki i slobodni ljudi.

Možda nas upravo ta djeca podsjećaju da sreća ne leži u onome koliko imamo, već u načinu na koji gledamo ono što imamo. Ali i na to da osmijeh ne znači uvijek da nema boli.

Da se djeci iz tzv. trećeg pruži prilika da imaju više, vjerojatno bi se promijenio i njihov osjećaj sreće, jer bi i oni tada počeli živjeti u drugačijem okviru očekivanja. To se već vidi u zemljama koje su prošle kroz promjene, kad se otvore vrata “zapadnog stila života”, s jedne strane raste udobnost, s druge i nezadovoljstvo jer “više nije dovoljno”.

Možda je u tome ključ: ne boli ono što ne znaš da postoji, ali može boljeti ono što ti se uskraćuje kad jednom probaš i osjetiš bolje i više.
Zato se sreća ne nalazi toliko u vanjskim uvjetima, nego u našem unutarnjem odnosu prema onome što imamo.

Možda prava mudrost leži ni “premalo” ni u “previše”, nego u umijeću življenja s dovoljno.

Osmijeh koji skriva priču

Na fotografijama i kratkim prilozima iz zemalja tzv. trećeg svijeta često vidimo vedra lica, ples i pjesmu. Ali ono što ne vidimo jest njihova svakodnevica. Ti isti ljudi i ta djeca kod kuće se, kako smo već naveli, često susreću s tugom, zlostavljanjem, glađu, zanemarivanjem. Obično i većinom misle da to tako mora biti, jer ne poznaju drugačiju stvarnost.

Spomenuta izreka: “Ne poznaje bol tko nije doživio veliku sreću.” otkriva nam još nešto važno: bol ii sreća često mjere jedna drugu i idu ruku pod ruku kroz život. Nisi li imao priliku upoznati toplinu sigurnog doma, možda ni ne znaš što znači kada ti to nedostaje. Nisi li imao priliku okusiti obilje, ne znaš koliko boli kad ga izgubiš.

Zato je važno da gledamo ispod površine. Osmijeh na fotografiji nije uvijek cijela priča. Reklama, naslovnica, Instagram feed ili drugo, sve to često skriva ono što se ne vidi na prvu. Kritički promatrati svijet znači zapitati se: “Što stoji iza ovoga što vidim?”

To ne znači prestati vjerovati u dobrotu ili ljepotu života. Naprotiv, to znači naučiti prepoznavati stvarnu vrijednost. Naučiti vidjeti i osmijeh i suzu. Ono što je na površini i ono što je ispod.

Jer prava snaga nije u tome da površno prosuđujemo i zaključujemo, nego da duboko razumijemo.

Image by DMom from Pixabay