Primopredaja djeteta između razvedenih roditelja: kako ublažiti stres i pomoći djetetu

Za mnogu djecu razvedenih roditelja primopredaja (trenutak kada dijete prelazi iz jednog doma u drugi) zna biti emocionalno intenzivan, a ponekad i zbunjujući trenutak. Iako se roditelji uglavnom trude da sve prođe “kako treba”, nije neuobičajeno da se jave tuga, otpor ili nelagoda, osobito kod mlađe djece.

Jedan od načina kako roditelji mogu olakšati ovaj trenutak jest organizirati primopredaju u vrtiću. Vrtić je poznato i svakodnevno okruženje, neutralno mjesto koje ne pripada ni jednom roditelju i često je manja emocionalna scena nego kod primopredaje “s ruke na ruku”.

Dijete tada promjenu doživljava kao dio svoje svakodnevice, dolazak i odlazak, baš kao i drugi dani u tjednu. Usto, odgojitelji mogu pomoći ako djetetu prijelaz predstavlja emocionalni izazov.

No, najvažniji faktor u olakšavanju primopredaje je: suradnja roditelja, makar minimalna. Djeca iznimno dobro osjećaju tonove, geste i atmosferu. Ako jedan roditelj šalje poruku tuge, ljutnje ili napetosti, dijete to upija i teško mu je prebaciti se u novi prostor i ulogu.

Zato je važno da roditelji (i bez puno kontakta) dogovore osnovne korake:

• najava s pozitivnim tonom: roditelj kod kojeg dijete trenutno boravi može reći: “Sutra ideš kod tate/mame. Tata/mama te čeka i veseli se igrati s tobom.”
• sitna, ali smislena gesta: Roditelj koji dolazi po dijete može najaviti nešto lijepo: “Idemo u park!”, “Imam jednu novu slikovnicu”, “Ponijet ćemo tvoj omiljeni auto.”
  To ne znači “kupovanje” djetetove pažnje, već stvaranje pozitivnog okvira za prijelaz.
• omiljena igračka ili stvar neka ide s djetetom (to stvara osjećaj kontinuiteta i sigurnosti)
• primopredaja bez dramatičnih rastanaka: nisu potrebni dugi zagrljaji, šaptanja ni suze. Kratko, jasno, toplo. Djeci je važnija emocionalna sigurnost od “velikih” riječi.
• ukoliko se dijete opire ili plače, ne paničarite (to ne znači da ne voli drugog roditelja, često je to samo reakcija na tranziciju)
• smirenost odraslih najviše pomaže

Konačno, nije važno da se sve to realizira bez greške. Dovoljno je da bude dovoljno dobro: dovoljno jasno, dovoljno predvidljivo, dovoljno nježno. Dijete tada može osjetiti: “Moji roditelji su možda razdvojeni, ali oboje me vole i žele da mi bude dobro.”

To je temelj na kojem dijete može graditi sigurnost – u oba doma.

Image by StockSnap from Pixabay