Sedam dodatnih slobodnih dana

Svaki radnik/zaposlenik ima pravo na godišnji odmor. Zakon o radu predvidio je i neke situacije u kojima poslodavac svom radniku mora odobriti dodatne slobodne plaćene radne dane.

Riječ je o slobodnim danima koje radnik/zaposlenik može koristiti za takozvane “osobne potrebe”. Te su potrebe taksativno pobrojane u Zakonu o radu, a poslodavcu je dopušteno da, vlastitim pravilnikom, taj popis dodatno proširi (smanjiti ga ne smije).

Riječ je o plaćenim slobodnim danima kojih prema zakonu, na godišnjoj razini, može biti maksimalno sedam i koje je moguće iskoristiti isključivo u slučaju predviđenih situacija.

Zakonom nije određeno koliko je slobodnih plaćenih dana predviđeno za koju od navedenih potreba. To definira poslodavac, s tim da je nužno da je praksa ujednačena za sve radnike/zaposlenike.

Poslodavac koji odbije opravdani zahtjev zaposlenika/radnika, može odgovarati za prekršaj i biti kažnjen novčanom kaznom no, većina poslodavaca to ne čini.

Osobne potrebe za koje zaposlenik/radnik može dobiti plaćeni slobodan dan:

• sklapanje braka
• rođenje djeteta
• obrazovanje na koje zaposlenika/radnika upućuje poslodavac
• smrt ili teža bolest člana uže obitelji (supružnika, majke/oca, sestre/brata, posvojitelja)
• u slučaju davanja krvi

Uz dopuštenje poslodavca slobodan dan može se dobiti i:

• u slučaju selidbe
• u slučaju posvojenja za posvojiteljski dopust

Image by Thorsten Frenzel from Pixabay