Sindrom nemirnih nogu

Žmarci, bolovi, žarenje i trnci u nogama…

Ovaj sindrom uglavnom je slabo prepoznat i pogrešno dijagnosticiran ponajviše zbog činjenice da uzroka nesanici ima puno, a probleme s nogama često pripisujemo umoru, napornim dnevnim aktivnostima, problemima s kralješnicom, proširenim venama i sl.

Provedena istraživanja govore nam da se izrazito mali broj osoba obraća liječniku, a oni koji se obrate učine to godinama nakon pojave simptoma. Oko 10 do 15% osoba pati od ovog sindroma, obično se javlja u srednjoj životnoj dobi, između 40. I 60. godine života, znatno rjeđe kod mlađih ljudi i djece. Podjednako pogađa i muškarce i žene.

Sindrom nemirnih nogu (Restless Legs Syndrome) najučestaliji je uzrok nesanice i nije novijeg datuma. Spominje se još u 17. Stoljeću, no tek u 20. je opisan kao klinički sindrom i po švedskom neurologu Karlu Axelu Ekbomu nazvan Ekbomov sindrom.
Riječ je o premećaju pokreta i pobrebi za pokretanjem donjih ekstermiteta zbog neugodnih trnaca i žmaraca u njima. Tegobe se rjeđe javljaju danju, češće predvečer i noću pa osobe koje pate od ovog sindroma teže zaspivaju i nisu u mogućnosti mirno i kontinuirano spavati zbog kontinuirane potrebe za micanjem i premještanjem nogu. Posljedica toga mogu biti umor, nesanica, pospanost, uznemirenost, depresija, tjeskoba.
Premda se ne radi o bolesti opasnoj po život, ona negativno utječe na cjelokupno zdravlje, posebno psihičko i umanjuje kvalitetu života i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Javlja se u nekoliko stupnjeva i oblika. Obiteljski oblik sindroma nemirnih nogu i javlja se u nekoliko generacija i upućuje na genetsku podlogu. Idiopatski oblici nastupaju obično ranije i napreduju sporije. Tzv. sekundarni oblik pogađa 50% populacije zahvaćene ovim sindromom.

Uzroci bolesti ne znaju se pouzdano. Dvadesetak različitih medicinskihstanja navodi se kao uzrok, a najčešće se spominje nedostatak željeza, šećerna bolest, poremećaj rada nadbubrežne žlijezde, poremećaj u radu štitnjače, reumatoidni artritis, nedostatak folne kiseline, Parkinsonova bolest, trudnoća, upotreba nekih lijekova (posebno antidepresiva i lijekova za srce).

Savjet je potražiti pomoć kod neurologa u slučaju sumnje na sindrom nemirnih nogu. Ne postoji specifičan dijagnostički test ali se dijagnoza može postaviti na temelju procjene i subjektivnog mišljenja. Neurolog uzima točnu anamnezu, određuje kompletnu krvnu sliku, željezo, hormone štitnjače, bubrežnu funkciju, magnezij, razinu vitamina B12 i folne kiseline (vitamin B9), obavi se elektromioneurografija (ispitivanje rada mišića i živaca) i potom se određuje terapija.

Vrlo je važan psihički profil bolesnika i izloženost stresu. Savjetuje se izbjegavanje alkohola, nikotina i kofeina, provođenje pravilne higijene spavanja i pravilna prehrana (obogaćena magnezijem).
Bolest je doživotna, ali se može stabilizirati lijekovima i promjenama u načinu života.
U svakom slučaju problem ne smijemo ignorirati, a jednom kada započenmo saliječenjem treba se držati uputa liječnika. Ignoriranje simptoma i nepridržavanje stručnih naputaka može imati još ozbiljnije posljedice od primarnog oboljenja.