Što pomaže nakon traumatskog događaja?

Trauma je neki težak i ugrožavajući događaj koji najčešće dolazi iznenadno i neočekivano i djeluje vrlo uznemirujuće i stresno.

To su npr. prometna nesreća, napad, neka prirodna katastrofa, fizičko ili seksualno nasilje…Nakon takvih događaja ljudi imaju čitav niz različitih reakcija koje su normalne, a nazivamo ih posttraumatske stresne reakcije. One su biološki uvjetovan način obrane organizma od strašnih, često po život ugrožavajućih događaja. Postaju problem kada počinju znatno otežavati svakodnevne aktivnosti ili ih posve onemogućavati.

Osobama je potrebno neko vrijeme da se oporave i da mogu ponovo funkcionirati kao i prije događaja. U tom periodu pogotovo je potrebna podrška bliskih ljudi, obitelji, prijatelja…

Traumatski događaji se događaju i odraslima i djeci, pri čemu je važno napomenuti da se izloženost djeteta traumatskom događaju, zbog specifičnog odnosa roditelja i djece, smatra traumatskim događajem i za roditelja. Na primjer sudjelovanje djeteta u prometnoj nesreći nije traumatski događaj samo za to dijete već i za njegove roditelje.

Postraumatske stresne reakcije

Osobe imaju različite posttraumatske stresne reakcije na traumatske događaje. Najčešće posttraumatske reakcije su:strah, „zaleđenost“,šok, nevjerica, uznemirenost, sjećanja na događaj, povlačenje, gubitak interesa za uobičajene aktivnosti, smetnje spavanja/apetita, prepričavanje događaja, razdražiljvost,napetost, agresivnost, izbjegavanje /osoba, mjesta../koje podsjećaju na traumu, ponavljanje događaja kroz igru ili crtež, noćne more, a ponekad sjećanja na događaj mogu biti toliko jaka i živa kao da se to upravo sada događa. Većina ljudi (i odrasli i djeca) nakon takvih, teških događaja, doživljavaju različite reakcije – to je sasvim normalan način na koji se naše tijelo pokušava oporaviti.

Kako pružiti podršku?

Možemo pružiti utjehu i podršku na različite načine. Što će biti od pomoći ovisi o samoj osobi, njegovoj dobi, vrsti traumatskog događaja kojem je bila izložena, običajima i vrijednostima obitelji i zajednice u kojoj živi. Neka osobe vole fizički kontakt i zagrljaje, neke se bolje osjećaju kada razgovaraju o onome što misle i osjećaju, dok su nekima važni zabava i druženje s prijateljima.

Što pomaže nakon traumatskog događaja?

• Važno je osigurati tjelesnu sigurnost, odjeću, hranu i sklonište, odnosno stabilizirati uvjete koji su doveli do traumatizirajućeg događaja. Potaknuti razgovor o događaju, slušati osobu.
• Potvrditi osobi da su trenutne reakcija i promjene koje primjećuje kod sebe normalne s obzirom na događaj koji se ne događa svaki dan.
• Potaknuti osobu (ako to želi) na izražavanje kroz razne kreativne vidove – crtanjem ili slikanjem, sviranjem, modeliranjem…
• Poticati na relaksaciju i odmor koji osobi najviše odgovara.
• Poticati obavljanje svakodnevnih aktivnosti koliko je to moguće te ponovo uspostaviti dnevnu rutinu.
• Osigurati svakodnevnu podršku.
• Odgoditi donošenje važnih odluka.
• 
• Poticati ih na druženje s osobama koje im nisu opterećujuće.
• Dijeliti s njima ohrabrujuće misli (kao npr. Poznajem još neke osobe koji se osjećaju slično; to je potpuno normalna reakcija na sve ono što si proživio/-la.).
• Važno je uvijek govoriti istinu.
• Ne obećavati stvari za koje ne znamo da li će se dogoditi (“Ovakve se situacije više neće ponavljati.”)
• Ne umanjivati težinu situacije riječima (“Nije to ništa.”) – na taj način ignoriramo težinu situacije i pobuđujemo kod osobe osjećaj da ju uopće ne razumijemo.
• Druženje sa životinjama također može osobi pomoći da prebrodi traumu.
• Podržavati pozitivne pomake kod osobe koja polako izlazi iz tugovanja.

Ponašanja koja mogu odmoći

Nije potrebno izbjegavati razgovor o događaju, osobito ako osoba želi o njemu pričati. Štetno je ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. Nije dobro požurivati osobu u procesu oporavka: ‘Prestani više tugovati, vrijeme je da kreneš dalje.’ Loše je i minimalizirati događaj: ‘Nije to ništa strašno, ima i gorih situacija!’ ili pak izbjegavati odgovore na pitanja koja vam postavlja osoba koja je doživjela traumu.

Kako stručnjaci mogu pomoći?

Ukoliko promjene u ponašanju i ranije opisani simptomi traju duže vrijeme nakon traumatskog događaja te osobu sprečavaju u obavljanju svakodnevnih poslova i aktivnosti, potrebna je stručna pomoć kako bi osoba i čitava obitelj uspješnije prebrodili krizu, i vratili narušenu ravnotežu.

Pripremila:
Ivana Grabar, gestalt socioterapeut, prof.pedagogije,
Krugovi, udruga za edukaciju i savjetovanje, www.krugovi.hr