Strah od “ozbiljnog” razgovora

Roditelji često svoju potrebu za razgovorom započinju riječima: „Moramo ozbiljno razgovarati.“ Kod djece ta rečenica izaziva otpor i tjeskobu. Pokušajte se sjetiti kako je to bilo kad ste bili dijete…

Nerijetko to radimo u trenucima kad smo mi sami ili je dijete nervozno, uzbuđeno, ljuto, uznemireno.
Svakako preporučamo ne činiti to u takvim trenucima nego pričekati i možda razmisliti o nekom drugom uvodu u razgovor.

Npr. možemo reći:

Voljela/volio bih čuti tvoje mišljenje o…  

ili

Jučer sam razmišljala/razmišljao o … i zanima me što ti misliš o tome.

Ili

Sad sam ljut/ljuta. Želim se smiriti i razgovarati o tome kasnije.

Ili

Vidim da si uznemiren/a. Ostavit ću te da se smiriš pa ćemo onda razgovarati.

U slučaju da je jako važno reagirati u trenutku (npr. kad se dijete ponaša neprihvatljivo) trebamo birati kratke i jasne izjave, a ne mu/joj držati predavanja i ne težiti razgovoru.

Npr. možemo reći: „Vidim da si nezadovoljan no, to što vičeš je neprihvatljivo. Molim te prestani s tim. Kad se smiriš i mirno mi kažeš što te muči, rado ću te poslušati. „

Image by 👀 Mabel Amber, who will one day from Pixabay