To nije moj posao!

Povremeno nadređeni svojim zaposlenicima povjere radne zadatke koji nisu u opisu njihovog radnog mjesta.

Ukoliko se ne radi o nekim uistinu neprimjerenim zahtjevima u redu je obaviti ih i savjesnim obavljanjem pokazati spremnost na izazove. U nekim slučajevima i spremnost za učenjem.
Većina poslodavaca (ili nadređenih osoba) znati će cijeniti dodatni trud i zalaganje.
Zahtjevi nadređenih koji ‘dublje’ zadiru u privatnost (bilo nadređenih bilo djelatnika), degradiraju odnos koji bi prvenstveno trebao biti poslovan. U tom slučaju prihvatljivo je reći ‘ne’.
Poštovanje nadređenih jedan je od osnovnih preduvjeta za korektan poslovni odnos, no nikako ne smijemo zaboraviti činjenicu da poštovanje treba biti obostrano – i poslodavac se mora odnositi sa poštovanjem prema podređenom.
U nekim tvrtkama podrazumijeva se strogo poštivanje hijerarhije i distanca u međusobnom ophođenju, u drugima pak postoje ‘labaviji’, manje formalni odnosi, u kojima se zaposlenici i  nadređeni nerijetko i privatno druže. U tvrtkama sa neformalnijim odnosima češće su prisutni zahtjevi ‘privatnog’ i ne strogo poslovnog karaktera. U takvim tvrtkama lakše je i prihvatiti takav zadatak. Ipak, razvoženje direktorovog djeteta, dočekivanje rodbine na kolodvoru, odlazak u kemijsku čistionicu i slični zahtjevi trebali bi biti izuzetak, a nikako pravilo.
Rečenicu ‘to nije moj posao’ ne preporučamo. Prethodno dobro promislite o cijeloj situaciji, a zatim pokušajte argumentirano, smireno i pažljivo razjasniti situaciju sa nadređenom osobom koja vam je uputila neprimjeren zahtjev.
Pristup nastojte prilagoditi osobi sa kojom razgovarate.