Umjesto „Kako je bilo u školi?“

Po dolasku djeteta iz škole većina roditelja pita „Kako je bilo u školi?“, nadajući se da će od djeteta uistinu saznati što se događalo u školi i kako se dijete osjećalo taj dan. No, najčešće odgovor bude kratak i svede se na jednu ili u dobrom slučaju, par riječi, a roditelj ne sazna ništa važno.

Pitanje „kako je bilo u školi“ zatvorenog je tipa (kao i sva ona na koje odgovor može biti „da“, „ne“, „dobro“ i sl.) i trebali bi ga izbjegavati u komunikaciji općenito, a pogotovo s djecom. Takva pitanja djeluju površno, nezainteresirano i ne omogućavaju pravu razmjenu i uspostavu kvalitetnog kontakta.  

Zato je potrebno uložiti više truda i kreativnosti. Važno je uvijek pokazivati iskreni interes za dijete i ono što radi, a postoji  niz načina na koje to možemo pokazati i potaknuti dijete da se otvori i podijeli s nama svoje doživljaje, razmišljanja, dojmove, nedoumice, strahove i sve drugo.

Važno je da smo u komunikaciji autentični i da stvorimo okruženje za otvorenu komunikaciju. Važno je da aktivno slušamo, da pokazujemo iskreni interes, održavamo kontakt očima, postavljamo potpitanja, reagiramo pozitivno, odaberemo dobro vrijeme za razgovor (možda tijekom ručka ili večere, kad smo opušteni). Djeca nekad vole razgovarati tijekom neke aktivnosti (npr. dok crtaju, igraju se ili rade nešto drugo) i to je u redu.

Poanta nije u postavljanju svih mogućih pitanja jer u tom slučaju razgovor bi mogao izgledati kao ispitivanje. Ukoliko dijete ne želi razgovarati – pustite ga/ju i hvatajte novu priliku.

Budite primjer. Podijelite s članovima obitelji informacije o tome kako je protekao vaš dan. Klonite se savjetovanja. Umjesto toga, ponudite svoju podršku i potičite dijete da samo pronalazi rješenja.

Što se duljine razgovora tiče važi pravilo: kvaliteta ispred kvantitete. Razgovori ne moraju biti dugi i detaljni. Oni su prilika za povezivanje i upoznavanje.

Npr. možemo pitati:

Što ti je danas bilo najbolje?
Koji dio dana ti je bio najbolji?
Što te danas najviše razveselilo?

Ovakvim pitanjima potičemo dijete da podijeli dobre stvari u danu i da stavi naglasak na njih. To je posebno važno kod djece koja su sklona stavljati naglasak na negativne doživljaje. Ovim pitanjem učimo ih da primjećuju dobre stvari, da uvide kako uvijek postoji i nešto dobro gotovo u svakoj situaciji.

Je li bilo kakvih iznenađenja danas?
Je li bilo kakvih neočekivanih događaja ili susreta?

Ovakvim pitanjima potičemo dijete da pomnije razmisli o dnevnim događanjima i podijeli ih s nama.

Što je najzanimljivije što si danas naučio/la?
Što je najzanimljivije što si danas čuo/la?
Što je danas najzanimljivije što si doživio/jela?

Ovakvim pitanjima potičemo djetetovu znatiželju i pozivamo ga da podijeli s nama ono što je njemu važno i što ga zanima. Ovakva pitanja izvrsna su alternativa pitanjima o određenom predmetu i usredotočenosti na rezultate umjesto na trud, interes, važnost za dijete. Ovakvim pitanjima pružamo djetetu slobodu da govori o onome što je njemu ili njoj važno i što voli i potičemo ljubav prema učenju, a ne učenje zbog zadovoljavanja roditeljskih ambicija i želja.

Što ste radili za vrijeme odmora?
Što bi volio/ljela raditi za vrijeme odmora?

Postavljajući ovakva pitanja možemo očekivati odgovor kroz koji možemo saznati jesu li svoj odmor proveli sami, s prijateljima, jedući, igrajući se ili na drugi način. Odmor je djeci važan, a to kako ga provode puno govori o njima, njihovim socijalnim vještinama, uklopljenosti u razrednu sredinu i sl.

Jesi li se danas okušao/la u nečem novom?
Bi li želio/ljela probati nešto što do sada nisi?
Ima li nešto što netko od tvojih kolega/kolegica trenira, a ti bi želio/ljela probati?

Ovakva pitanja mogu dovesti do razgovora o stvarima koje bi dijete željelo probati (novi sport, uključivanje u novu grupu, novu aktivnost, sviranje novog instrumenta ili drugo). Ovakvim pitanjima potičemo ih na razmišljanje o svemu što mogu isprobati, istražiti svoje afinitete i pronaći ono što uistinu žele.

Je li danas netko napravio nešto posebno?
Je li te danas nečije ponašanje dirnulo?
Jesi li danas na nekoga bio/la ponosan/na?
Je li te netko (ili nešto) posebno razveselio ili pak rastužio?

Ovim pitanjem potičemo dijete da primjećuje svijet oko sebe i ponašanje ljudi oko sebe, a dobivamo i priliku čuti kako gleda na određena ponašanja, kako ih vrednuje.

Jesi li danas zbog nečega bio/la ponosna na sebe?
Jesi li danas zbog nečega bio/la ljut/a na sebe?

Važno je poticati djecu da izražavaju svoje osjećaje i budu slobodni razgovarati o njima. Također je važno da prepoznaju svoja postignuća, a jednako tako i da uviđaju moguće greške, pogrešna postupanja i slična ponašanja. Trebamo ih poticati na to da preuzimaju odgovornost za svoja ponašanja umjesto da prebacuju krivnju na druge (on me izazvao, ona je prva počela i sl.).

Postoji li nešto što si priželjkivao/la, a što bi današnji dan učinilo još boljim?
Je li ti nešto danas nedostajalo?
Što ti je danas bilo najteže?

Ovakvim i sličnim pitanjima potičemo dijete da slobodno izrazi svoje frustracije, da govori o izazovima s kojima se taj dan suočilo i slično. To je prilika da vidimo u kojem području života naše dijete treba podršku ili osnaživanje kako bi razvili vještine rješavanja problema i prepoznavanja onoga što bi željeli promijeniti u budućnosti.

Iz koje si pogreške danas nešto naučio/la?
Misliš da si pogriješio/la?
Zašto misliš da si pogriješio/la?
kako si se osjećao/la zbog toga?

Svi griješimo i svi bi iz grešaka trebali učiti. Greške nisu nešto čega se trebamo sramiti i nisu znak slabosti. Greške su prilike za učenje. Što više potičemo razgovor o tome, veća je vjerojatnost da će dijete prepoznati važnost preuzimanja odgovornosti i učenja iz vlastitih grešaka.

Jesi li danas nekome u nečemu pomogao?
Je li netko drugi u nečemu pomogao tebi?
Je li netko bio posebno ljubazan, drag, interesantan, smiješan…?

Djeca trebaju čuti i napose vidjeti koliko je važna suradnja, pomaganje drugima, solidarnost. Zato je važno poticati razgovor o tome i postavljati pitanja koja se tiču lijepog ponašanja, pomaganja, ljubaznosti, vedrine i sličnog.

Photos courtesy of Pixabay