Zdravi ljudi na nezdravom planetu?

Možemo li biti zdravi ako je planet na kojem živimo bolestan?

Na prvi pogled, pitanje zvuči gotovo prejednostavno. Naravno da ne možemo. Pa ipak, često se ponašamo kao da su ljudsko zdravlje i zdravlje okoliša dvije odvojene teme. Kao da se klimatske promjene događaju negdje daleko, kao da zagađeni zrak ne ulazi u naša pluća, kao da iscrpljeno tlo nema veze s hranom na našem tanjuru, kao da se nestanak šuma, suše, poplave i toplinski valovi tiču nekog drugog.

Priroda nije kulisa našeg života. Ona je sustav koji nas održava na životu. Zrak koji udišemo, voda koju pijemo, hrana koju jedemo, klima u kojoj živimo i bioraznolikost koja održava ekosustave nisu ekološka pitanja, to su pitanja javnog zdravlja. Kada se narušava ravnoteža prirodnih sustava, posljedice se prije ili kasnije vraćaju ljudima: kroz bolesti dišnog sustava, toplinski stres, nesigurnost hrane, širenje zaraznih bolesti, mentalno opterećenje, ekonomske gubitke i sve veći pritisak na zdravstvene sustave.

Upravo na toj povezanosti počiva koncept planetarnog zdravlja. On nas podsjeća da zdravlje ljudi ne možemo promatrati odvojeno od zdravlja planeta. Nije dovoljno liječiti posljedice ako istodobno nastavljamo proizvoditi uvjete koji nas čine bolesnima.

Klimatske promjene možda najjasnije pokazuju koliko je ta povezanost stvarna. Toplinski valovi više nisu rijetkost, nego sve češća prijetnja, osobito za starije osobe, djecu, kronične bolesnike i ljude koji rade na otvorenom. Zagađenje zraka povezano je s bolestima srca i pluća. Ekstremne vremenske prilike uništavaju usjeve, povećavaju cijene hrane i produbljuju nejednakosti. Ono što se nekada činilo jako dalekim, danas postaje svakodnevica.

Zdravi ljudi ne mogu postojati na bolesnoj planeti.

Zdravlje nije samo osobna odgovornost. Nije samo pitanje prehrane, kretanja, pregleda, lijekova… Zdravlje je i pitanje zraka u našim gradovima, kvalitete vode, sigurnosti hrane, urbanog planiranja, energetskih politika, odnosa prema prirodi i načina na koji donosimo odluke kao društvo.

Važno je pritom izbjeći pojednostavljene poruke. Na primjer, često se u javnosti čuje da su krave veći uzrok klimatskih promjena od fosilnih goriva. Istina je da stočarstvo doista pridonosi emisijama stakleničkih plinova (osobito metana) i važno je govoriti o održivijoj proizvodnji hrane. Ali, znanstveni konsenzus i dalje jasno pokazuje da su fosilna goriva (ugljen, nafta i plin) glavni pokretač klimatskih promjena. Problem nije u jednoj kravi, jednom automobilu ili jednoj navici, problem je u sustavima koje smo izgradili i koje sada moramo mijenjati.

To ne znači da je pojedinac nemoćan. Osobne odluke su važne i morale bi ih pratiti ozbiljne društvene, političke i ekonomske promjene, što, nažalost, nije čest slučaj. Barem ne na ovim našim prostorima.
Potrebni su čišći izvori energije, zdraviji gradovi, održivija poljoprivreda, manje rasipanja hrane, bolja zaštita prirodnih resursa i javne politike koje zdravlje ljudi stavljaju ispred kratkoročnog profita.

Kriza planeta nije nešto što se događa “tamo negdje”. Ona se događa u našim plućima, na našim tanjurima, u čaši vode, u bolnicama, u školama, na radnim mjestima i u obiteljskim budžetima.

Želimo li biti zdraviji moramo ozbiljno shvatiti zdravlje planeta. Ne kao sporednu temu, nego kao temelj javnog zdravlja, socijalne pravde i budućnosti života.

Više ne bismo smjeli odgađati brigu za planet na kojem živimo. Ionako već kasnimo… I mnogi za to već plaćaju visoku cijenu.

Image by Gerd Altmann from Pixabay
Image by MissKaLem from Pixabay
Image by OpenClipart-Vectors from Pixabay